Hranjenje pasa u različitim razdobljima života
Očekivano trajanje života dobermana prvenstveno je određeno pravilnom prehranom i održavanjem. Vrsta prehrane i načini hranjenja trebaju odgovarati potrebama organizma i varirati ovisno o fazi životnog ciklusa i karakteristikama fiziološkog stanja psa: fiziološki mir, trudnoća, dojenje, razdoblje prije i poslije poroda, manjak tjelesne aktivnosti, pojačan stres, psihički stres, ekstremni okolišni uvjeti i t.d.
Hranjenje i smještaj u normalnim uvjetima (podržava razina hranjenja). Za normalno zdrave pse težine manje od 23 kg može se koristiti kvalitetna konzervirana, polusuha i suha hrana. Normalnim odraslim psima težine preko 23 kg kao osnovu prehrane može se dati kvalitetna suha hrana. Korištenje suhe hrane smanjuje troškove ishrane i doprinosi prevenciji bolesti zuba i desni, a kod velikih pasa sprječava pretilost.
Većina suhe hrane ima malo masti i stoga ima nižu energetsku vrijednost (sadržaj kalorija), što je korisno za pse velikih pasmina jer imaju nižu energetsku potrebu po jedinici tjelesne težine od pasa malih pasmina. Količina polusuhe i konzervirane hrane u prehrani pasa velikih pasmina treba ograničiti kako bi se spriječila pretilost.
Za neaktivne i pretile odrasle pse, energetski sadržaj prehrane za održavanje može biti umjereno ograničen, trebao bi sadržavati povećanu razinu vlakana kako bi se spriječila pretilost. Kod nekih pasmina se u određenim situacijama preporuča prijeći na laganu hranu kratko vrijeme nakon što dostignu optimalnu tjelesnu težinu. Prevencija pretilosti važan je cilj potpornog hranjenja.
Nemojte koristiti hranu namijenjenu životinjama u uzgoju i laktaciji kao ishranu za održavanje odraslih pasa. Takva hrana sadrži višak kalorija proteina, mnoge minerale, uključujući kalcij i fosfor. Ova hrana nije štetna za odrasle životinje ako se koristi ograničeno vrijeme. Ali njihova dugotrajna upotreba kao temelj prehrane može dovesti do pretilosti. Osim toga, višak proteina, kalcija i fosfora doprinosi razvoju raznih bolesti, uključujući i bubrege. Poznato je da je bolest bubrega jedan od vodećih uzroka prerane smrti pasa.
Nije potrebno mijenjati primjenu različite hrane za pse. Životinje se mogu držati na dosljednoj, dobro uravnoteženoj prehrani. Istodobno, čista voda uvijek mora biti dostupna. Promjene u prehrani treba provoditi postupno tijekom nekoliko dana kako bi se spriječili proljev i povraćanje, što je moguće kod naglih promjena hrane. Probavni poremećaji kod životinja mogu se primijetiti čak i kada se koriste različita pakiranja iste komercijalne hrane, budući da sastav sastojaka u različitim pakiranjima može jako varirati. Stoga treba dati prednost visokokvalitetnoj hrani s konstantnim sastavom svih sastojaka.
Hranjenje i briga o psima tijekom sezone uzgoja. Nedovoljno hranjenje ženki prije uzgoja može doprinijeti povećanju smrtnosti novorođenih mladunaca. Tijekom trudnoće i dojenja kod ženki se potreba za hranjivim tvarima značajno mijenja te se za njeno podmirivanje uključuju rezervne rezerve tijela. Ako kuja prije uzgoja dobije neuravnoteženu prehranu, tada se u njezinom tijelu ne nakupljaju dovoljne rezerve aminokiselina, minerala, vitamina i energije. Nekvalitetna prehrana doprinosi smanjenju plodnosti, poremećenom razvoju embrija, nedovoljnom razvoju mliječnih žlijezda, što dovodi do smanjenog lučenja kolostruma i mlijeka.
Hranjenje i njega tijekom trudnoće. Specijalizirana hrana gotova za ishranu štenaca i kuja u laktaciji može se uspješno koristiti za ishranu gravidnih životinja. Posebno je važno koristiti ovu hranu u posljednja 3-4 tjedna trudnoće. Štoviše, hrana mora biti izvrsne kvalitete. Pri korištenju potpuno uravnotežene hrane u prehranu se ne smiju unositi dodatni aditivi (meso, mlijeko, kalcij, fosfor, vitamini). Dodatno uvođenje kalcija i vitamina D u prehranu može dovesti do kalcifikacije mekih tkiva fetusa i pojave raznih deformiteta.
Gravidne kuje u prehrani trebaju dobivati lako probavljive ugljikohidrate. Uz nedovoljan sadržaj ugljikohidrata u prehrani koja se sastoji, na primjer, uglavnom od mesa, ženke mogu doživjeti hipoglikemiju u kasnijim fazama trudnoće, što može rezultirati povećanjem broja mrtvorođenih štenaca u leglu.
