Bakhmul, ili domaći afganistanski gonič (bakhmull, aboridžinski afganistanski gonič)

Postoje dvije verzije podrijetla afganistanski psi. Prema prvoj, migrirali su s Arapskog poluotoka u karavanama arapskih trgovaca. U grobnicama plemenitih ljudi u dolini Nila nalaze se slike hrtova Saluki. Papirusi IV tisućljeće pr.uh.svjedoče da su Saluki došli iz Arabije u Aziju, iako mnogo puta ponovljena legenda kaže da su to bili stari afganistanski goniči.

Prema drugoj verziji, ovi psi žive od davnina u sjevernoj Indiji - Punjabu, u planinskim lancima Chagai, Hindu Kush, Tobakakar, Hinduraj, Pamir i dijelom Tien Shan, t.e. na teritoriju staroindijske visoko razvijene harapanske civilizacije (III-II tisućljeće pr.uh.), gdje potječe lokalno.Drevni nomadi su ih zvali Aktaziit, što znači "bijeli hrt". Govoreći o pohodu Aleksandra Velikog na Indiju, poznati starogrčki geograf Strabon spominje zemlju Kafeya,"gdje se isključivo cijeni ljepota i konja i pasa".

Afganistan je u antičko doba bio poveznica između srednjoazijske, iranske, indijske i kineske civilizacije. "Kostur afganistanskog goniča identičan je kosturu životinje nalik hrtu, čiji su ostaci otkriveni u Aziji i čija se starost procjenjuje na sto tisuća godina", - hipotetski znanstvenik Jackson Sanford (cit. autor: J. Mac Donald.Upoznajte afganistanskog goniča. Ovi podaci podupiru drugu verziju podrijetla planinskih hrtova. H.A. el Perro ("Skraćena verzija", Španjolska, 1983.) navodi: "Afganistanski psi su došli na sjever Indije, zatim prešli stotine kilometara s karavanama arapskih trgovaca da bi se kasnije nastanili u Afganistanu".

Godine 1966. objavljena je knjiga trojice afganistanskih autora pod pseudonimom Peter King, "Arena za hrvanje u srednjoj visokoj Aziji", gdje je data jedna zanimljiva: epizoda. "U Kandaharu smo stali na taj dan, a ja sam uputio poziv guverneru koji je inzistirao da s njim sudjelujem u lovu. Ovo: bio je vrlo posebna vrsta lova, budući da je njegov predmet bio afganistanski gonič, koji ovdje u divljini živi u čoporima.

Budući da su ovi hrtovi nevjerojatno brzi i da svrha lova nije bila ubiti životinju, već je zauzeti, dan lova pokazao se iscrpljujućim. U svom prirodnom okruženju afganistanski gonič lovi gazele i druge životinje, ali je izuzetno oprezan prema ljudima. Čim se približite čoporu, psi se odmah razbježe brzinom munje. Jedini način da ih uhvatite je da otjerate čopor u slijepu ulicu kanjona. Ali i to se čini iznimno teškim, budući da se psi jednako nevjerojatno brzo penju po padinama kao i na ravnici.

Išli smo na vožnju konjima i džipovima. Pronašavši čopor, pratili smo ga do večeri, a uspjeli smo uhvatiti pet pasa, što je guverneru sasvim odgovaralo. Trebali su mu kao dar za zaručnicu svog sina.Od petorice je odabrao tri, a ostale oslobodio. Odjurili su u noć nevjerojatnom brzinom kako bi se ponovno spojili s čoporom plemena koji su oplakivali svoju rodbinu, sjedeći na stijeni udaljenoj milju, bez sumnje čekajući da čuju smrtne vapaje njihovih srodnih bića koja su pojedena divlja ljudska bića. Stvarno bih volio imati jednu od ovih divljih "bazeni" (prevedeno kao sdari/paštu "brzim tempom"), kako ih zovu u Afganistanu, ali je njihov izvoz zabranjen. Savršenstvo divljeg Tazyja ne može se usporediti s razmaženim, razmaženim, križanim Afganistancima koje vidimo izvan ove zemlje".

Tazi bahmul (prev "baršun"slušaj)) je jedna od šest sorti autohtonog afganistanskog goniča, na temelju klasifikacije maršala Shaha Walija (1950.), najkompetentnije osobe, potpredsjednika Društva južnog afganistanskog goniča. Bakhmul se također spominje u knjizi B.I.Kazanski "Hrtovi"zajedno s kratkodlakim tazy iz stepa "lučak" (analogno pužu) i tazy"kalah" (analog Salukija). Ovaj alpski tazy nazvan je baršunastim zbog svoje jedinstvene baršunasto svilenkaste vune. Bakhmul je osebujan "arhetip" moderni civilizirani Afganistanac.

U 1920-ima, bojnik Bell Murray iz britanske vojske i gospođica Gene Manson odveli su nekoliko bakhmula iz Quette i pograničnih regija s Indijom i Afganistanom u Škotsku. D.Manson je upozorio uzgajivače na opasnosti posvjetljivanja i ukrašavanja potomaka ovih pasa. "Nitko ne treba hrtove svijetle kosti, koliko god lijepi i graciozni bili. Moramo zapamtiti da su to sportski psi, a ne igračke za umjetničke studije. Njihovi su preci radili težak posao, a mi ćemo tisuću puta požaliti ako im dopustimo da se pretvore u ukrasne pse.