Dalmatinski ispit

Ovdje su prikazana četiri dalmatinska mužjaka, od kojih je jedan izmišljen. Psi se "izlažu" u otvorenom razredu. Potrebno je rasporediti tri psa - na prvo, drugo i treće mjesto. Četvrto - zapravo ne postoji i ne pretvara se da jest: jednostavno "demonstrira" većinu mogućih nedostataka. Dakle, možete li uočiti ove nedostatke?

Od tri prava psa, svi su ušli u ring i zauzeli mjesta unutar prva četiri, a jedan je sudjelovao u "Best-in-Show". Sva tri psa su uravnotežena, ali na različite načine. Postavlja se pitanje o funkcionalnosti tipa, njegovoj usklađenosti sa svrhom pasmine i njezinom općenito ispravnom dodavanju.

© Svenska Mässan iz Švedske - BIR Grupp: 6 DALMATINER, Mellanmöllan pita od meda

Jedan od ovih mužjaka ima visinu u grebenu od 61,5 cm, drugi - 60, a treći 55 cm. Istodobno, duljina tijela za sve pse je ista, ali je duljina udova različita. Koji je od tri dalmatinca najbolje balansiran prema zahtjevima ove pasmine?

Pas A. S moje točke gledišta, radi se o uravnoteženom mužjaku, simetričnih linija, razine "Best-in-Show", bez tragova grubosti ili zauzetosti. Definitivno zaslužuje prvo mjesto. Boja mu može biti čisto bijela s crnim ili smeđim mrljama, čokoladna, a ne crvenkasta ili žućkasta.

Glava ima izvrstan omjer u pogledu veličine njuške i lubanje. Pigmentacija nosa i kapaka je potpuna. Prijelaz s čela na njušku je umjereno izražen, na čelu nema bora. Oči srednje veličine, okruglog oblika, svijetlog i inteligentnog izraza (tamne kod psa s crnim mrljama i smeđe kod psa sa smeđim mrljama).

Vrat je prilično dug, lijepo zakrivljen, suh i postupno se širi prema tijelu, na grlu nema nabora kože. Kutovi prednjih i stražnjih udova umjereni. U prednjem dijelu vitki prednji udovi su jednake duljini kao i dubina tijela, u području došaplja su blagi nagibi. Stražnji udovi imaju izražene uglove u koljenima i skočnim zglobovima. Ramena su dobro izražena, rebra dobro opružena, leđa ravna, slabina snažna, bez izraženog luka. Šape su zaobljene, kompaktne, s konveksnim, zakrivljenim prstima.

Poželjno je da oznake na ušima ovog psa budu jače izražene, u obliku malih pojedinačnih mrlja. Ali na crnoj pozadini postoje mrlje bijele kose, tako da nema govora o potpunom spajanju mrlja u jednu kontinuiranu. Po mogućnosti odsutnost ikakvih "bijelih prozora" na kućištu. Ova se osobina ne može sa sigurnošću predvidjeti uzgojem, ali veličina i mjesto pjega određuju se genotipom. Također je poželjno da na repu ima barem nekoliko malih crnih mrlja.

Pas B. U Sjedinjenim Američkim Državama ovaj bi se Dalmatinac smatrao prevelikim i bio bi diskvalificiran: njegova visina u grebenu je oko 1,5 cm iznad standarda (ne više od 60 cm). U Kanadi se takav višak smatra nedostatkom. Odabrao sam baš ovog psa kao primjer, ne samo zato što je malo visok, već i zato što veliki rast u ovom slučaju narušava ravnotežu životinje.

Na prvi pogled čini se da je tijelo ovog psa anatomski kraće od ostalih pasa, ali zapravo je duljina tijela svih pasa ista. Trup mužjaka B izgleda kraći zbog činjenice da su mu prednji udovi oko 2,5 cm duži od onih mužjaka A. Ovako dugi udovi daju psu iznimno uravnotežen izgled, no dalmatincu je potrebno dugo kasati bez umora pa mu odgovaraju kraći udovi.

Prekomjerna duljina od zgloba koljena do skočnog zgloba dovodi do činjenice da je podlaktica ovog psa preduga. Ravnoteža prednjih i stražnjih udova određuje veću izdržljivost u kasu. U svakom slučaju, psu B pomalo nedostaje sklad tipičan za pasminu.

Ipak, ovaj pas je perspektivan za uzgoj i po tom pitanju bi mi bio draži od dalmatinskog C, jer je dobro poznato koliko je teško dobiti pravo rame kod psa.

Pas C. Nakon što smo raspravljali o prednostima i nedostacima prvog i drugog dalmatinaca, treba napomenuti da i pas C ima prednosti, ali je na trećem mjestu zbog prisutnosti dva glavna nedostatka kojih nema kod prva dva psa.

Međutim, njezino nesavršeno rame i lopatica (u kombinaciji s okruglim došapima) nadopunjuju se horizontalnim sapi, što sugerira dobru ravnotežu. Nedostaci strukture prednjih i stražnjih udova nisu pretjerani, ali ipak narušavaju sklad pasmine i utječu na pogoršanje kretanja u kasu.

Pas D. Ovaj nepostojeći pas "pokazuje" mane koje ga sprječavaju da bude ocijenjen na izložbi. Najočitiji od njih su predubok torzo i opterećenje, koji nisu karakteristični za Dalmatinca. Mogu dodati i da su joj noge posebno skraćene za 2,5 cm. Snažno građen pas.

Glava ima tri mane: istaknutu lubanju, teške i nisko postavljene uši, labavu kožu koja stvara nabore ispod grla.

Mrlje na repu trebaju biti manje od mrlja na tijelu. Na slici se ne vidi, ali dlaka psa ima mrlje, oči su plave (zanimljivo, plave oči nisu kažnjene u SAD-u za Dalmatince), neke mrlje imaju brončanu nijansu, neke su limunaste boje, a crta oko očiju je nepotpuna.

Diskvalifikacijski znakovi. U Kanadi postoji pet diskvalificirajućih osnova za Dalmatince. Među njima su velike čvrste mrlje, prekomjerna ili podgriz veća od 0,3 cm, trobojnica ili izgled druge boje koja nije navedena u standardu (čisto bijela s crnim ili čisto bijela sa smeđim mrljama). Visina grebena veća od 60 cm smatra se nedostatkom u ovoj zemlji, a porokom u SAD-u.

Prilikom ocjenjivanja boje važno je odrediti koji je karakter više mrlja. To moramo reći jer kanadski kinološki savez Dalmatinski standard, odobren 01.07.1975., prepoznati kao nedostatak velike čvrste mrlje. Trenutno se ovo pravilo ne poštuje, ali se povremeno postavlja pitanje pa ga moram pojasniti.

Standard kaže: “Mjesta ne smiju biti neograničene veličine, već trebaju biti okrugla i jasno vidljiva. Što su jasnije, to bolje. Njihova veličina je oko centimetar u promjeru. Dopušteno je da se nekoliko točaka nalazi tako blizu da se dodiruju na rubovima, ali se ne spajaju u kontinuirano veliko mjesto.

Obično se kontinuirane opsežne mrlje nalaze na ušima i oko očiju. Štenci dalmatinke rođeni su bijeli. Buduće velike mrlje vidljive su od rođenja. Treba dodati da mnogi štenci pri rođenju imaju tamne dijelove na gornjem dijelu uha, ali se na njihovom mjestu neće pojaviti mrlje, dlaka koja raste na tom području je bijela. Prilikom pregleda crnog uha potrebno je provjeriti ima li mrlja bijele dlake. Ako jesu, onda ova oznaka nije čvrsta crna točka, već spojene male mrlje. Drugi način za provjeru je traženje bijelih dlačica na unutarnjoj strani uha.

Prijevod s engleskog Olga Mishchikha, časopis Friend (psi), 1996-3