Bosanski planinski konj (bosanski poni)
Bosanski brdski konj, ili bosanski poni (bosanski brdski konj, bosanski poni) - jedina domaća pasmina domaćih konja u Bosni i Hercegovini. Ima mnogo zajedničkog s Huculom i poljskim Konikom. Svi oni pripadaju drevnim pasminama, a bosanski poni se smatra potomkom tarpana i divljeg azijskog konja, poznatog kao konj Przewalskog. Za vrijeme Osmanskog Carstva u ove krajeve Turci su donijeli orijentalnu krv, što je dovelo do propadanja pasmine i kao posljedica toga do ponovnog miješanja ovog ponija s tarpanom.
U svojoj domovini bosanski brdski konj bio je cijenjen dugi niz stoljeća, a od 1908. godine uzgaja se po posebnom programu. Glavna ergela dugi niz godina bila je Borik u Bosni, gdje je selekciju pastuha kontrolirala država, a kobile u privatnom vlasništvu. Godine 1933. na pasminu su utjecala tri pastuha: Agan, Barut i Mishko. Prva dva su bila sličnog tipa, poput divljeg azijskog konja, snažne tjelesne građe, dok je Miško bio svjetlijeg i ljepšeg izgleda. Do nedavnog rata na Balkanu za pastuhe je bio postavljen strogi standard koji je osiguravao da se u uzgoju koriste samo najkvalitetnije plemenice.
Strogom uzgojnom kontrolom bosanski brdski konj postao je izuzetno kvalitetan konj, pogodan za lake poljoprivredne radove i ormu, kao i za nošenje tereta i pod sedlom. Često se koristi kao teretna zvijer, jer ima siguran korak preko terena gdje je korištenje automobilskih vozila nemoguće. Ovaj konj je izdržljiv i uporan, udoban za jahača i smirenog karaktera.
Tijekom bosanskog rata (1992.-1995.).) brojnost pasmine je znatno smanjena i, za razliku od populacija drugih domaćih životinja, nastavlja opadati i nakon završetka rata.
Visina bosanskog ponija je od 130 do 140 cm, obim prsa - 135-162 cm, živa težina 300-400 kg. Odijelo je najčešće zaljevo, crno i sivo.
Građa tijela: Ovi poniji su naslijedili donekle primitivnu konformaciju od divljeg azijskog konja koji je oplemenjen orijentalnom krvlju. Imaju tešku glavu ravnog profila i male uši; kratak mišićav vrat s ravnim grebenom i dugim kosim ramenima; ravna leđa koja se sužavaju prema sapi; široka i duboka prsa; jake mišićave noge.
Ovo je snažan i izdržljiv konj, otporan na bolesti, dobro prilagođen teškim klimatskim uvjetima u kojima živi, nezahtjevan za hranu i uvjete života. Unatoč svojoj veličini, može nositi teret do 100-120 kg. Bosanski poni je vrlo poslušna, prijateljska i u isto vrijeme prilično temperamentna životinja.
