Drvosječe, ili mrene (cerambycidae)

Kategorija Životinje

Sadržaj

Struktura
Bojanje
Širenje
Dimenzije
Prehrana
Način života
Reprodukcija i razvoj
Ekonomska važnost

bube drvosječe, ili mrene (Cerambycidae) - razgranata i brojna obitelj kornjaša. Drvosječe su iznenađujuće raznolike u boji, obliku tijela i veličini. Uglavnom žive na drveću i grmlju, zbog čega su zbog dugih antena nazvani drvosječama i mrenama. Rasprostranjena po cijelom svijetu.

Anoplophora Anoplophora malasiaca

Struktura

Karakteristične značajke kornjaša drvosječe su vitko, izduženo tijelo, često prekriveno dlačicama, i dugačke antene, koje gotovo uvijek premašuju polovicu tijela, a često je premašuju 1,5 puta ili više. Mrene, za razliku od drugih kornjaša, sposobne su baciti svoje antene preko leđa. Oči su im izrezane ili donekle u obliku bubrega. Tijelo i elytra su vrlo kruti, snažno hitinizirani, potonji su ponekad značajno skraćeni. Spolni dimorfizam je izražen, ponekad toliko da mužjak i ženka iste vrste malo nalikuju jedno drugom.

Ličinke različitih vrsta mrene su slične. Imaju bijelo ili žućkasto spljošteno tijelo i kratke, ali snažne čeljusti, kojima grizu duge i široke prolaze u drvu. Glava čvrsta, smeđa, uvučena u protoraks. Noge su nerazvijene, a ličinke se kreću pomoću posebnih žuljeva koji se nalaze na torakalnom i većini trbušnih segmenata.

Bojanje

Boja buba drvosječa je najraznovrsnija i sastoji se od boje samog hitina i raspodjele dlačica po tijelu, ako ih ima. Može biti bilo koje boje od blijedo žute i bijele do jet crne, te raznih metalik nijansi. Često se može formirati jedan ili drugi uzorak, koji se sastoji od mrlja, pruga i traka različitih oblika, veličina i boja. Neke vrste odlikuju se velikim postotkom promjenjivih oblika boja.

klitoris Gerbst (Chlorophorus herbstii)

Širenje

Drvosječe su široko rasprostranjene po cijelom svijetu, u šest zoogeografskih regija, a njihova je rasprostranjenost usko povezana s prehrambenim biljkama, uglavnom vrstama drveća.

Dimenzije

Većina mrena su kornjaši srednje veličine, ali među njima ima i divova, koji pripadaju najvećim kornjašima na svijetu. Jedan od najvećih predstavnika obitelji je titan drvosječa (Titanus giganteus) pronađen u Južnoj Americi, koji doseže duljinu od 167 mm. Još jedna najveća buba također je južnoamerička vrsta - brazilski velikozubi drvosječa (Macrodontia cervicornis), koji doseže duljinu od 169 mm. Mrena Xixuthrus heros s Fidžija također je jedna od tri najveća kornjaša u obitelji, koja doseže duljinu od 15 cm. Najveća europska vrsta je mrena stolar (Ergates faber) dužine do 6 cm. U mrene spada i najveća buba u Rusiji, ussurijska reliktna mrena (Callipogon relictus), duga do 11 cm.

Prehrana

Mladi kornjaši u nekim vrstama se dodatno hrane peludom cvijeća, u drugima - sočnom korom mladih izbojaka, grizu lišće ili ližu sok koji teče s drveća. Nakon dodatnog hranjenja migriraju u potrazi za biljkama pogodnim za razvoj ličinki. Ženke mrene po mirisu točno razlikuju vrste drveća ili zeljaste biljke i određuju njihovu prikladnost za ishranu budućih ličinki. Većina mrena su oligofagi i hrane se biljkama koje su blizu jedna drugoj. Neke vrste žive na crnogoričnim vrstama, a druge na listopadnim vrstama.

Batocera celebiana

Način života

Neki od drvosječa naseljavaju se u zidovima kuća, uništavaju drvene podove zgrada, pa čak i namještaj. Mnoge mrene mogu proizvoditi oštre, škripe zvukove koji nastaju trljanjem rebra na stražnjem rubu protoraksa o hrapavu površinu mezotoraksa. Neke mrene koje žive na Havajskim otocima mogu ispuštati oštre zvukove trljajući bedra stražnjih nogu o nadkrilce.

Let kornjaša je prilično težak, osobito kod velikih vrsta. Većina Prioninae aktivna je navečer i u sumrak, a danju se skrivaju na raznim osamljenim mjestima. Navečer su predstavnici Cerambyxa aktivniji. Dorkadioni bez krila aktivni su danju, a noću se skrivaju u skloništima.

Reprodukcija i razvoj

Godine dugoroge često su vrlo produžene, jer na uvjete za njihov razvoj utječu stanje, starost i nutritivna vrijednost drva kojim se ličinke hrane. Najraniji oblici na jugu središnje Rusije su vrste Dorkadion - uglavnom proljetni oblici. Najveći broj vrsta pojavljuje se u srednjoj traci u lipnju - srpnju, u južnim regijama - u svibnju - lipnju. U središnjoj Aziji postoji nekoliko vrsta čiji se let događa krajem ljeta - početkom jeseni.

Ženke polažu jaja u pukotine i pukotine na kori i drvetu ili u posebne udubine - "zareze" koje izgrizu u kori. Nakon 10-20 dana pojavljuju se ličinke koje počinju grizati poteze. Razvoj stadija ličinke kod nekih vrsta završava u roku od godinu dana, dok kod drugih traje dvije do tri godine i često je određen uvjetima hranjenja ličinki. Kukulji se u kolijevci kukuljice, trajanje stadija kukuljice je 10-20 dana. Ličinke buba drvosječe žive ispod kore ili duboko u šumi i tamo izoštravaju duge, dugačke prolaze. Ne razvijaju se svi drvosječe na stablu. Ima i onih kod kojih ličinke žive u zemlji i grizu korijenje; kod nekih vrsta ličinke se skrivaju u stabljikama trava.

Chlorophorus annulatus

Mrene imaju jednogodišnji ili dvogodišnji ciklus razvoja. Većina drvosječa se razvija u drveću i grmlju, ali postoje čitavi rodovi u kojima su sve vrste povezane s zeljastim biljkama. Postoje visoko specijalizirane vrste koje obitavaju na drveću samo jedne vrste (na primjer, mali jasikov škripavac živi samo na topolama).

Ekonomska važnost

Dugorogi su sastavni dijelovi prehrambenih lanaca. Budući da se ličinke i kukuljice većine vrsta razvijaju u tako konzervativnom okruženju kao što je drvo, one su poveznice u prehrani ptica i parazitskih entomofagnih insekata. Odrasle jedinke plijen su razne ptice, gmazovi, grabežljivci, mali sisavci itd. P.

Dugorogi sudjeluju u mineralnoj ishrani biljaka. Okućnici obavljaju sanitarnu ulogu, uklanjajući mrtvo drvo i iskorištavajući uginulo drveće oslabljeno i zgnječeno konkurentskom borbom za svjetlo, zahvaćeno gljivicom korijena, gljiva gljiva, stabla truleži, u određenoj mjeri regulirajući širenje ovih gljiva. Oni će imati posebnu ulogu u vjetrobranima i čistinama, gdje ubrzavaju razgradnju mrtvog stabla.

Dugorogi također djeluju kao oprašivači mnogih vrsta cvjetnica. Također, mrene su regulatori broja onih cvjetnica koje oprašuju.

Mrene su jedan od najozbiljnijih štetnika drvenih građevinskih materijala. Štetnike mrene dijelimo na fiziološke i tehničke štetnike - vrste koje oštećuju živa i oslabljena stabla, te tehničke štetnike - vrste čije ličinke naseljavaju već mrtvo stablo. Upravo je ličinka u mrenama glavna štetna faza u životnom ciklusu kukca.

Acalolepta sublusca maculihumera

Neke vrste mrena postale su ljudski suputnici, kao što je kućna mrena (Hylotrupes bajulus). U prirodnim uvjetima, ličinke ove vrste su vrlo rijetke, ali često naseljavaju drvene kuće, pregrade, podne daske, prozorske okvire, stropne i krovne grede, pa čak i namještaj. Izvana, vitalna aktivnost ličinki vidljiva je samo pojavom praškaste smeđe drvene prašine. Postoje slučajevi kada je tijekom masovne reprodukcije kuća s mrenom učinila neupotrebljivim drvene zgrade cijelih gradskih blokova.

Mrene bube su relativno drevna obitelj. Njegovi predstavnici poznati su iz naslaga jurskog razdoblja, iz kojih su opisane i izumrle i neke moderne svojte mrena. U gornjoj juri već su postojali početni oblici mrena od kojih potječu moderni predstavnici. U ranom razdoblju krede izvorni oblici mrena dostižu značajnu raznolikost. Na području Rusije postoje 583 vrste, za usporedbu: u bivšem SSSR-u - 880, u SAD-u - 1200, u Kanadi - 350, a na području Ukrajine oko 280 vrsta.

Kratka taksonomija obitelji drvosječa, dugorog (Cerambycidae):