Bedlington terijer

Bedlington terijer zanima gotovo svakoga tko ga vidi: od jednogodišnje bebe, koja vuče roditelje da se upoznaju s malom, elegantnom ovčicom, do slijepe starice koja je iznenada ugledala nevjerojatnu zvijer.

Odakle je došao Bedlington terijer?? Unatoč činjenici da je ovo pitanje zabrinjavalo mnoge stručnjake, još nema definitivnog odgovora na njega. Poznato je samo da su u drugoj polovici 18. stoljeća, na granici Škotske i Engleske, u okrugu Northumberland, već postojali psi koji su izdaleka podsjećali na Bedlingtone. No, spor između rudara i engleskog plemstva oko toga tko ima čast stvaranja pasmine nikada nije riješen.

Službena povijest Bedlington terijera započela je 1867. godine. U to vrijeme usvojen je standard pasmine i održana je prva izložba. Zanimljivo je primijetiti da se u nešto više od stotinu godina standard promijenio više od pet puta, ne držeći korak s eksterijerom Bedlingtona koji se brzo poboljšava. Tek 1981. usvojeno je konačno izdanje, po gracioznosti usporedivo samo sa samim psom.

U knjigama možete pronaći nevjerojatne priče o obedlington terijerima, u koje je teško povjerovati dok bolje ne upoznate ovu pasminu. Dakle, u natjecanjima u mamčenju štakora (sada zabranjeno), Bedlingtoni su dokrajčili do 100 životinja u 10 minuta.Poznato je da psi izbjegavaju pucnje iz neposredne blizine. A što je s pričom o tome kako su tri Bedlington terijera uspjela zaustaviti i zadržati medvjeda dok nisu stigli lovci? Početkom stoljeća Bedlingtoni su bili uistinu svestrani psi: lovili su ih, sudjelovali su u borbama pasa, cirkuskim predstavama i utrkama pasa.

Vjerojatno ćete pomisliti da su ove priče nevjerojatne, ali stručnjaci za pasminu misle drugačije.

Svi znamo da izgled ponekad može varati: privlačnost može sakriti lošu narav ili loše zdravlje, ali to se ne događa s Bedlington terijerima.

Već od prve šetnje otkrit ćete ovog prekrasnog psa na nov način i shvatiti da ovo nije samo mekana igračka koja je zaljubljena u vas do besvijesti, već neustrašivi, iako mali zaštitnik, koji ne dopušta nikome da uvrijedi vlasnika.Bedlington terijer je toliko neobičan da ponekad zaboravite da je pas. Već kao štene pokazuje um i karakter odraslog psa.Bedlington terijer je idealan pratitelj koji će rado slijediti vaše interese, nikada vam neće stati na put kada ste zauzeti i sa zadovoljstvom će vas pratiti posvuda.

Jedina prepreka u komunikaciji s njim je to što Bedlington terijer ne podnosi nepoštovanje i neinteligentno postupanje. On je apsolutno čist i uzalud, čak ni u igri, neće šapom ugaziti u prljavštinu. Za razliku od većine terijera, dlaka bedlington terijera se tijekom šišanja ne čupa, a uz pomoć škara nastaje elegantna frizura.

Bedlington terijer ima stalnu popularnost u mnogim zemljama svijeta, iako u njemu nikada nije bilo buma. Štoviše, treba napomenuti da su bedlingtoni najpopularniji u varistokratskim krugovima najrazvijenijih zemalja, poput Njemačke, Švedske, Nizozemske i Finske. U istim zemljama postigli su najveći uspjeh u uzgoju. Rodno mjesto Bedlington terijera, Velika Britanija, trebalo bi biti na prvom mjestu ove liste, no zbog poznate izoliranosti nemoguće je sa sigurnošću reći čiji su psi bolji: otočki ili kontinentalni. U SAD-u, Bedlington terijeri se izgledom ponešto razlikuju od svojih europskih kolega, budući da Američki kinološki klub ima svoju viziju pasmine i vlastiti standard. Sa svjetlijim kosturom, njihovi psi su 1,5 cm viši u grebenu, imaju slabije izražen luk, u procesu trimanja majstori ostavljaju više dlake, što stvara dojam zaposlenosti.

Od vanjskih značajki, treba napomenuti da je najpovoljnija boja plava. Otprilike 80% pobjednika na domaćim i inozemnim izložbama ima upravo ovu boju. No, to ne ukazuje na višu kvalitetu plavih pasa, već na povoljniju (kontrastnu) boju nosa, usana i očiju, što naglašava njihovo dostojanstvo.

Povijest ruskih bedlington terijera započela je prije manje od 30 godina, kada su se prvi psi ove pasmine pojavili u Moskvi i Lenjingradu. Nažalost, proteklih godina u Rusiju nije uvezeno više od 20 pasa, a većina njih nije predstavljala posebnu uzgojnu vrijednost i prosječnog eksterijera. Ipak, pasmina je, moglo bi se reći, imala sreće, a danas je vidljiv napredak. O tome je svjedočio i uspješan debi ruskih Bedlington terijera na Svjetskom prvenstvu u Bernu i Europskom prvenstvu u Maastrichtu.

Sergej Petruševski. Prijevod iz knjige Kena Boundena"Bedlington terijer", časopis "prijatelju", 1995. - 6 (psi)