Jesu li mačke pametne??

Mnoge nas mačke oduševljavaju svojom lukavošću i domišljatošću. A ponekad ih dovede u očaj nemogućnost razumijevanja najjednostavnijih stvari. Koliko često moramo uzviknuti: “Oh, ti glupa mačka!„A pritom se ponosimo umom naše Murke. To je zato što koncept inteligencije isprobavamo na sebi.

U nekim aspektima, mačke su, naravno, gluplje od ljudi, ali mogu učiniti puno stvari koje ljudi ne mogu. Uzmimo, na primjer, životinju koju je vlasnik izgubio ili napustio i time lišen skloništa i hrane. Mnoge od ovih životinja odmah se prilagode okolnostima, zarađujući za život lovom i prosjačenjem, brzo pronađu suho i toplo mjesto za spavanje i žive takvim poludivljim životom, dok, ako imaju sreće, ne nađu novi dom. Hoćemo li se moći jednako brzo prilagoditi i postati "beskućnici"?

Pa zašto mačke misle drugačije od nas?? Čini se da su znanstvenici odbacili staromodnu ideju da se sva živa bića na zemlji mogu rangirati od najglupljih do najinteligentnijih. Sve vrste životinja, kao rezultat evolucije, žive na određeni način na određenom mjestu na planeti, a danas nema drugog stvorenja koje bi to učinilo bolje, stavljeno na tuđe mjesto. Ako se to dogodi i niže životinje potisnu napolje od strane viših, tada prve najvjerojatnije izumiru. U tom smislu sve vrste imaju isto dostojanstvo, a jedna vrsta se ne može smatrati višom samo zato što je njena inteligencija bliža ljudskoj. Danas psiholozi koje zanimaju životinje govore o njihovim ekološkim supermoćima, a to znači o sposobnosti određene vrste da se prilagodi neobičnim situacijama. Neke vrste, osobito dobro integrirane u okoliš, možda se neće moći prilagoditi velikim promjenama, barem tijekom života jedne generacije. Drugi, poput majmuna i dupina, toliko su dobri u stjecanju novih znanja i vještina da se lako prilagođavaju svakoj novoj situaciji.

Mačke su negdje između ove dvije krajnosti. Budući da su isključivo mesožderi, imaju visoku sposobnost učenja koja je ograničena prirodom promjena s kojima se mogu suočiti. To se može ilustrirati jednostavnim pokusom u kojem se mačka stavlja u usku i dugačku prostoriju, na čijem se jednom kraju nalazi zvučni uređaj, a na drugom prozor kroz koji se dozira hrana. Pojavi tanjura s hranom prethodi klik zvučnika od deset sekundi. Štakori brzo hvataju vezu između zvučnog signala i pojave hrane te nakon nekoliko proba jure na tanjur čim čuju poznati signal. Mačke, s druge strane, imaju velike poteškoće u razumijevanju da zvuk na jednom mjestu znači pojavu hrane na drugom mjestu u prostoriji. Jurne na zvučnik i jure na njega kao da se iza njega krije hrana. Za lovačku mačku zvuk je od posebne važnosti, teško joj je prekinuti vezu između izvora zvuka i lokacije hrane. Štakori koji povremeno jedu strvinu nemaju takve asocijacije, pa lako nauče novu lekciju. To, međutim, ne znači da je štakor pametniji od mačke. Mačka ima veći CI (koeficijent inteligencije) i postoje mnoge druge situacije s kojima se mačke lako mogu nositi, ali štakori imaju više poteškoća.

To jednostavno znači da mačkama je lakše naučiti što im može biti korisno u lovu.