Njemački ovčar - 100 godina trijumfa

Bili smo osuđeni na istočnoeuropskog ovčara, a čim je došao politički trenutak, ona se pojavila preko noći. A nikoga nije niti osramotila činjenica da je većina ovih pasa imala djedove, a vrlo često su jedan ili oba roditelja odvedeni iz Njemačke i bili "Nijemci" i na papiru i u stvari.

Ionako katastrofalno stanje s pasminom pogoršano je usvajanjem niza rezolucija Saveza službenog uzgoja pasa SSSR-a. Tako je jedan od njih dopuštao mogućnost uzgoja korištenja mužjaka kriptorhida (vrijedi do 1968.), bezubih pasa i pasa nestandardne - žute, tigraste i bijele boje (vrijedi do 1974.), povećana je granica standardne visine - do 72 cm. kod grebena. 1964. službeno je odobren standard istočnoeuropskog ovčara.

Nesustavni uzgoj, početni nedostatak kvalitetnog materijala i jaka politizacija uzgoja pasa doveli su do toga da su se psi naše populacije počeli značajno (na gore) razlikovati od svojih zapadnih rođaka. Te se razlike ticale ne samo rasta i eksterijera, već, prije svega, zdravlja i performansi.

Ovakvo stanje nije odgovaralo mnogim ljubiteljima pasmine i stručnjacima te su pokušali pronaći izlaz iz ove situacije.Poznati i autoritativni stručnjaci svesavezne kategorije Evgeny Yakovlevich Stepanov i Elena Nikolaevna Orlovskaya, pravi entuzijasti njihov rad i veliki erudit postali su pokretači pokreta za oživljavanje pasmine u našoj zemlji. Sada se malo tko od nove generacije uzgajivača pasa sjeća ovih ljudi. Ali upravo njima dugujemo činjenicu da je njemački ovčar ponovno dobio pravo na postojanje u našoj zemlji.

Valja napomenuti da su posao na uvozu i uzgoju njemačkog ovčara obavljali entuzijasti, budući da su vladajuće kinološke vlasti tadašnjeg SSSR-a čvrsto stajale na poziciji prioriteta "domaći"istočnoeuropski ovčar. Svaka inicijativa za uvoz i promociju pasa"zapadnjački stil" smatrana u to vrijeme gotovo kao protudržavna aktivnost.

Tek početkom 70-ih počeli su masovni uvoznici iz DDR-a. Do tada se u Istočnoj Njemačkoj formirala zasebna vrsta njemačkog ovčara, koju karakterizira mali rast, snažna građa, tamna boja, reljefna, izražajna glava, ali istovremeno i kompleks nedostataka kao što su kratka prsa, sapi, rame. Ipak, ovi su se psi povoljno razlikovali od naših istočnoeuropskih, nadmašujući ih po izdržljivosti, učinkovitosti kretanja i radnoj sposobnosti. U nedostatku drugih mogućnosti, sve socijalističke zemlje tada su bile gotovo potpuno usmjerene na uzgoj njemačkog ovčara iz DDR-a.

Inicijativu Stepanova i Orlovskaye preuzeli su mnogi klubovi u Ukrajini, Rusiji i baltičkim republikama. Ali Dnjepropetrovsk postaje najautoritativnije i najveće središte njemačkog ovčara, Meka sovjetskih pastira.Krajem 70-ih godina u Dnjepropetrovsku je formirana rasplodna stada njemačkih ovčara genealoškog kompleksa, jedinstvenog za ta vremena. Seminari, a posebno smotri izložbi, bili su najvažniji događaji. Kroz ovu školu prošli su brojni stručnjaci i uzgajivači, čiji je rezultat razvijanje profesionalnog odnosa prema kinologiji.

Od siječnja 1976. pasmina se počela označavati kao njemački (istočnoeuropski) ovčar, ali to je bila samo igra riječi. Od 1977 "udruga zooloških vrtova" psi su počeli stizati iz DDR-a.

Kasnije su proizvođači poput Ben f.d. Rotenburg, Yuleke f.d. Fenne, Omar f.d. AugusteWarte, unuk istaknutog proizvođača DDR-a Condora f. Mardenfall. Početak i sredinu 80-ih karakterizira korištenje potomaka tako poznatih proizvođača kao što je Clif f. Bleichfleck: njegovi cool sinovi Ilkas f.d. Fenne, Ferry f.d, Rothenburg - dva sina visoke klase Axe f. Huenenkessel - višestruki pobjednik izložbi Buck f.Grafenthal i Ingo f.kimlerblik.

Široko korišten: Azan f. House, Wiesel, koji je dao mnogo dobrih potomaka - Ingo f. Sonnenhügel-Nuk f. Wolkenstein-Black f. Gamzetal-Zatan f. Kalbruch-Heros f. Anderskofer Ufer- Arko f. Alexander Hof- Colt-Clodo- Ergus-Dux f. Gamzetal- Rix f. Nordischen Rothenburg-Haug f. Trafalga i drugi.

Prvi predstavnici zapadnonjemačkog tipa pojavili su se u našoj zemlji 1984. godine. Zahvaljujući inicijativi zakarpatskih ljubitelja njemačkog ovčara, doveden je Serdogeli Olten, koji je postao pobjednik izložbe u Dnjepropetrovsku 1984. i 1986., Budoviki Khorri - najbolji proizvođač Ukrajine 1987., Himeshdombi Tsipro (vlasnik. Shalat) - pobjednik izložbe u Dnjepropetrovsku 1987.Ovi proizvođači ostavili su određeni trag u razvoju pasmine na cijelom teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza. Od 1985. godine počinje uzgoj modernijih, skladnijih i produktivnijih u korištenju, održavanju i uzgoju pasa koji pripadaju svjetskim linijama njemačkih ovčara.

Istovremeno su dovedeni i korišteni TampovariHartsosh, Fedility Boni Boy, Fulkuskan Flory, Haris Onyx Bohemia, Tsenor zPradocina, Shatankoy Engo, Lom z Benatska Vinice, Seru de Font de U i drugi.