Porodica: paridae vigors, 1825 = sisa, sise
Sistematika obitelji sinica:
Rod: Baeolophus=
Rod: Cyanistes Kaup, 1829 = Lazorevki
Vrsta: Cyanistes caeruleus Linnaeus, 1768 = Lazorevka
Vrsta: Cyanistes cyanus Pallas, 1770 = bijela sjenica ili bijela sjenica
Vrsta: Cyanistes teneriffae Lekcija, 1831 = Afrička plava sjenica
Rod: Lophophanes Kaup, 1829. = Kreste sise
Vrsta: Lophophanes cristatus Linnaeus, 1758 = kresnata sjenica, ili grenadir
Vrsta: Lophophanes dichrous Blyth, 1845 = siva sjenica
Rod: Melanochlora=
Rod: Parus Linnaeus, 1758 = Sise
Vrsta: Parus albiventris Shelley, 1881 = bjelotrbušna ili kapuljača sjenica
Vrsta: Parus bicolor= Čubasta sjenica
Vrsta: Parus bokharensis M.N.K.Lichtenstein, 1823= buharska sjenica
Vrsta: Parus cinctus Boddaert, 1783
Vrsta: Parus cinereus Vieillot, 1818 = Siva sjenica
Vrsta: Parus flavipectus Severtzov, 1873 = žutoprsa plava sjenica
Vrsta: Parus hyrcanus Zarudny et Loudon, 1905 = hirkanski pilić
Vrsta: Parus lugubris Temminck, 1820 = sredozemna koka
Vrsta: Parus major Linnaeus, 1758 = velika sjenica ili sjenica skakavac
Vrsta: Parus minor Temminck et Schlegel, 1848= istočna sjenica
Vrsta: Parus monticolus Vigors, 1831 = zelenokutna sjenica
Vrsta: Parus niger = Grafitna sjenica
Vrsta: Parus rufonuchalis Blyth, 1849 = crvenovrata sjenica
Vrsta: Parus sclateri = meksička sjenica
Vrsta: Parus songarus Severtzov, 1873= Jungarski pilić
Rod: Periparus Sélys Longchamps, 1884 = Moskovljani
Vrsta: Periparus ater Linnaeus, 1758 = Mala sjenica, crna sjenica, Moskovit
Vrsta: Periparus rubidiventris Blyth, 1847 = crvenotrbušna sjenica
Rod: Poecile Kaup, 1829 = Gaitki
Vrsta: Poecile atricapillus Linnaeus, 1766 = crnoglavi pilić
Vrsta: Poecile davidi Berezowski & Bianchi, 1891 = Davidov hod
Vrsta: Poecile montanus Conrad von Baldenstein, 1827
Vrsta: Poecile palustris Linnaeus, 1758 = crnoglavi pilić
Vrsta: Poecile superciliosus Przewalski, 1876 = bijelobrova sjenica
Vrsta: Poecile varius Temminck & Schlegel, 1848 = japanska sjenica, ili tisa
Rod: Sylviparus Burton, 1836 = žutobrve sise
Vrsta: Sylviparus modestus Burton, 1836 = žutobrva sjenica
Rod: Aegithalos =
Vrsta: Aegithalos caudatus =
Kratak opis obitelji
Sinice vrlo pokretne male ptice (duljine 10-20 cm, težine 7-25 g) s karakterističnim izgledom sisa. naseljavati šume raznih vrsta, vrtovi, parkovi - dio vrsta kroz grmlje, vrlo malo kroz šikare trske prodire u otvorene krajolike. uobičajen u Europi, Aziji, podsaharskoj Africi (ne na Madagaskaru) i Sjevernoj Americi.
Kljun je kratak, snažan, koničan, blago zakrivljenog grebena. Gusto perje ili čekinje rastu na dnu kljuna, pokrivajući zaobljene nosnice. Krila su kratka, zaobljena, s 10 primarnih, od kojih je prvo jako skraćeno. Rep srednje dužine, 12 repa. Noge su jake, prsti su relativno kratki, kod nekih vrsta pokrovi glavnih falanga su više ili manje srasli. Kandže snažne, jako zakrivljene, oštre - vrlo moćna kandža stražnjeg prsta. Perje mekana, pahuljasta, pahuljasta. Bojanje mužjaci i ženke su slični - mladi su dosadniji. Jedan molt godišnje: potpuni post-oplodnja. Mladi zamjenjuju malo pero u prvoj jeseni svog života.
Sise su pokretne ptice, izvrsne penjačice na drveće, ali osrednji letači. Razmnožavanje počinje u travnju ili svibnju. Svi tipovi gnijezdo u udubljenjima (prirodnim ili izdubljenim - neke vrste u trulim trulim panjevima same izdubljuju udubljenja), rjeđe iza zaostale kore, u gustim vijugama grana, pukotinama u liticama, pukotinama zgrada itd. P. Gnijezdo je napravljeno od biljnih krpa, pladanj je obložen tankim stabljikama, vunom, perjem, paučinom itd. P. zidanje kod većine vrsta su velike - do 6-10, čak i do 16 jaja, samo u nekim tropskim vrstama samo od 3-5 jaja. Jaja su bijela ili s izraženom crvenkastom mrljom. inkubacija počinje nakon završetka zidanja i traje oko 2 tjedna. Navodno, kod svih vrsta samo ženka inkubira, mužjak je hrani. Oba partnera hrane piliće: u prvim danima samo nježna životinjska hrana (pauci, muhe itd.). P.), zatim širok izbor insekata, uključujući gusjenice, leptire, kornjaše. Pilići napuštaju gnijezdo u dobi od 2,5-3 tjedna. Neke vrste imaju 2 spojke u sezoni. Izvan sezone parenja, drže se u jatima, često zajedno s drugim vrstama sisa, dr. Sjedilački ili nomadski, malo je vrsta pravih selica.
Hraniti, pažljivo pretražujući grane drveća i grmlja. Hrana je pretežno životinjska, uglavnom razni insekti, njihove klapne i ličinke, pauci itd. Jedite sjemenke i bobice. Uz obilje sitnog sjemena, neke vrste prave rezerve: skrivaju sjeme u pukotinama kore, ispod lišajeva. Obično te zalihe koriste drugi pojedinci koji su u to područje dospjeli već u razdoblju nedostatka hrane. Vrlo koristan istrebljenje štetnih insekata. Mnoge vrste lako se privlače u kulturni krajolik visećim umjetnim gnijezdima.
Izvorni centar, očito Palearktik. Na temelju fosilnih ostataka iz gornjeg eocena (Francuska) opisan je jedan fosilni rod. Ostaci iz kasnijih naslaga pripisuju se 8 živih vrsta[jedan].
