Ako vas ugrize pas

Četveronožni ljubimci nam češće nanose rane zubima ili pandžama tijekom igre. To se događa nasumično. Međutim, događa se da obično krotka životinja ugrize svog vlasnika od bijesa kada pokuša razdvojiti borbene pse.

Osim u posebno teškim slučajevima, kada su oštećena ne samo koža i meka tkiva ispod nje (vezno tkivo, mišići, tetive), već i kosti, zglobovi, ogrebotine i ugrizi uzrokovani kućnim ljubimcima, ne zabrinjavaju nas. Iz tog razloga im mnogi obično ne pridaju veliku važnost. Međutim, treba napomenuti da su usta i kandže naših ljubimaca daleko od sterilnosti, pa svaka rana koju im zadaju može nositi rizik od infekcije. Prvo i najvažnije što bismo trebali učiniti je provjeriti postoji li sumnja na bjesnoću u ovom slučaju. Zbog obveznog cijepljenja može se pretpostaviti da su naši kućni ljubimci (mačke i psi) imuni na bjesnoću te u tom slučaju nije potrebno cijepiti vlasnika koji je njima ozlijeđen. Ako ste pokupili beskućnicu o kojoj ne znate ništa, pogotovo ako ugriz nije bio izazvan, samo se trebate cijepiti protiv bjesnoće. Osim toga, ugrizena osoba treba se cijepiti i protiv tetanusa ako nije cijepljena u bliskoj prošlosti.

Moguća infekcija. Budući da se po izgledu rane ne može utvrditi postoji li opasnost od infekcije, ne smijete previše lagano ugristi ili češati, čak i ako ste ranu odmah isprali vodom. Uostalom, voda nema dezinfekcijski učinak i ne može neutralizirati patogene mikrobe koji su ušli u ranu.

Naravno, što je veća rana, lakše je zaraziti se, ali čak i rane karakteristične za mačji ugriz mogu biti pune opasnosti. Takvu ranu je teže liječiti od velike otvorene rane.

Iskustvo pokazuje da značajnu ulogu u širenju infekcije ima i koliko je vremena prošlo od nanošenja rane. Na to skrećemo pozornost u vezi s ozljedama koje se na prvi pogled čine lakšim, a zbog kojih ljudi najčešće ne odlaze liječniku. Naravno, u većini slučajeva oni nisu ispunjeni nikakvom opasnošću. Međutim, postoje slučajevi kada to nakon nekoliko sati ili čak dana dovodi do ozbiljnih posljedica. Evo jednog takvog primjera.

29-godišnji vlasnik igrao se sa svojim psom, a prilikom igre mu je posjekao prstenjak. Mladić je odmah oprao prilično duboku ranu, previo je i nije poduzeo nikakve druge mjere. Sljedeći dan ujutro - t.e. nakon dvanaest sati probudio se iz činjenice da je rana jako boljela. Zatim je otišao liječniku. Na upit liječnika rekao je da je sam izazvao ovaj ugriz te predočio potvrdu da je pas cijepljen protiv bjesnoće. Budući da nije bilo drugih pritužbi od strane pacijenta, a područje rane nije bilo ni crveno ni upaljeno, liječnik ju je isprao fiziološkom otopinom i stavio joj dva šava oko rubova. Liječnik je potom pacijentu dao injekciju penicilina, dao mu tablete antibiotika i poslao ga kući. No, sutradan je rana postala crvena, upaljena, pojavio se iscjedak, a osim toga sve je više boljela, pa je mladić ponovno došao na tepih. Unatoč izostanku temperature i činjenici da krvni test nije pokazao abnormalnosti, liječnik je pacijenta primio u bolnicu. Tamo je primio aktivnu terapiju antibiotika i otpušten je tri dana kasnije. U iscjetku iz rane pronađene su bakterijePasteurella multocida.

Pregled i liječenje rane. Prvo, žrtva mora sam pregledati ugriz ili ogrebotinu i odrediti kojem primarnom tretmanu podvrgnuti ranu. Budući da su usta, a posebno pandže životinje uvijek prljave, potrebno je očistiti ranu. Kao što je gore spomenuto, u tu svrhu ljudi obično koriste čistu ili sapunastu vodu, iako liječnici ne preporučuju korištenje sapuna, najbolje je oprati ranu s puno slane vode, jer se tako uklanjaju ne samo čvrste čestice prljavštine, već i krv. , kao i značajan dio bakterija. Ako je rana duboka, nemojte je otvarati i prati, to je posao liječnika. Povjeravajući liječenje rane stručnjaku, smanjujete rizik od gnojenja.

Ako je rana velika, liječnik će zašiti, spriječiti moguće komplikacije i bolest će biti lakša. Šavovi se obično olabave kako ne bi ometali otjecanje sekreta.

Ako je rana manja, liječnik obično ne koristi antibiotike. U 70-98 posto slučajeva do infekcije ne dolazi. No, ovdje sve ovisi o slučaju, jer u ustima psa i mačke postoje mnoge aerobne i anaerobne (razvijaju se u okruženju kisika i bez prisustva kisika) koje mogu uzrokovati infekciju. Na primjer, gore spomenute bakterije Pasteurella multocida, koji se nalaze u izlučevinama s pašnjaka više od polovice životinja, najčešće uzrokuju bolesti. Razvija se dosta brzo, iako u laboratoriju ovi mikrobi rastu sporije, pa je, kada se liječi antibioticima, pacijent već zdrav kada se ispostavi da su infekciju uzrokovali upravo oni. Osim toga, bolest često izazivaju neki stafilokoki, Pseudomonas i bakterije tzvCapnocytophaga canimorsus. Antibiotici se brzo nose s njima, međutim, pacijent mora imati zdrav imunološki sustav.Činjenica je da ako je imunološki sustav u osobi oslabljen, onda infekcija uzrokovana bakterijama Capnocytophaga canimorsus, čak može biti fatalan. Stoga želimo skrenuti pozornost osobama slabog imunološkog sustava da po mogućnosti izbjegavaju situacije u kojima životinja može ugristi osobu!

Samo liječnik može odrediti koje antibiotike treba koristiti za liječenje ogrebotine ili ugrizne rane.

Priredio A. Gusev