Biolozi otkrivaju tajnu dugotrajnog spavanja žaba

Znanstvenici sa Sveučilišta Queensland odlučili su otkriti kako žabe vrste lopatica (Litoria alboguttata) uspijevaju godinama "spavati" u blatu, a zatim nastaviti živjeti. U najsušnijim predjelima Australije žive lopatari koji se ukopavaju, često moraju čekati bez vode i hrane po nekoliko godina. Žabe se zarivaju u tlo tijekom obilnih kiša, tvoreći oko sebe neku vrstu vodene čahure (šupljinu ispunjenu vodom). Na površinu izlaze samo radi parenja i traženja hrane.

Kako uspijevaju gladovati i ne piti tako dugo? Pokazalo se da je riječ o učinkovitijem korištenju energetskih rezervi. Tijekom sna, žabe radikalno mijenjaju metaboličke procese koji se događaju u stanicama. Njihovi mitohondriji (koji su generatori energije u živim stanicama) povezuju se jedni s drugima i počinju raditi učinkovitije, proizvodeći više energije po jedinici ulaznih hranjivih tvari. Kao što su biolozi otkrili, metabolizam većine drugih životinja, poznatih po tome što mogu pasti u stanje omamljenosti ili hibernacije na neko vrijeme, nije puno drugačiji tijekom aktivne i neaktivne faze. Istodobno, lopatice za kopanje padaju u potpuno drugačije stanje tijekom spavanja, što se ne nalazi ni u jednoj drugoj životinji.

Tijekom “buđenja” tijelo žaba je ispunjeno reaktivnim vrstama kisika, što može dovesti do oksidativnog stresa. Lopatari rijetko izlaze iz dugog hibernacije, dok se druge životinje koje hiberniraju ponekad svakodnevno bude i tako čest povratak u aktivno stanje tijela mogao bi se jako negativno odraziti na njih ako koriste "patent" žaba. Žabe su lakše u smislu da, budući da su hladnokrvne, ne moraju održavati konstantan rad srca, pa se troškovi energije dodatno smanjuju. Australski znanstvenici vjeruju da će njihovo otkriće naći primjenu u medicini. “Teoretski, naši bi podaci mogli pridonijeti liječenju određenih bolesti, kao što je pretilost, na primjer”, rekla je Sarah Keyes, jedna od autorica studije.