Biolozi su uhvatili sise kako jedu šišmiše

Činjenica da šišmiši plijene ptice pjevice postala je poznata činjenica biolozima. Međutim, nedavno se pokazalo da zimi neki posebno izgladnjeli (Parus major) lako mogu pojesti i patuljastog šišmiša (Pipistrellus pipistrellus).

Peter Estok i Bjorn Simers s Instituta za ornitologiju Max Planck (Max-Planck-Institut fur Ornithologie) već drugu godinu promatraju odnos šišmiša u špilji u Mađarskoj. Davne 1996. godine Estok je prvi put primijetio da je ptica napala šišmiša koji je bio gotovo četiri puta veći.

Nakon 10 godina, on i njegov kolega odlučili su snimiti promatrani dokumentarac, a ujedno i na video kasetu. Otišli su na teritorij planinskog lanca Bükk i tamo proveli nekoliko dana. Kao rezultat toga, ornitolozi su zabilježili 18 slučajeva napada velikih sisa na šišmiše.

Biolozi su otkrili da velike sise počinju tražiti šišmiše odmah nakon završetka hibernacije. Ponekad jedu plijen upravo u špilji, ponekad ga nose do najbližeg drveća. Tu sise kljunom probijaju lubanju nesretnog šišmiša. “Nikad ih ne ubijaju unaprijed, tek kad ih počnu jesti”, kaže Simers, kao da prepričava neki horor film.

Zašto se ptice ne boje svog tako velikog plijena? Činjenica je da šišmiši nakon hibernacije polako dolaze k sebi, njihova tjelesna temperatura je vrlo niska (nešto viša od temperature okoline). Zbog toga se šišmiši jedva miču, gdje se ima boriti s okretnom pticom.

Kako bi provjerili koliko su sise krvoločne, znanstvenici su ih povremeno počeli opskrbljivati ​​hranom. Pokazalo se da je u takvim uvjetima lov šišmiša neznatno smanjen.

“Ova činjenica ukazuje na to da se sise prebacuju na hranu za miševe samo kada postoji nedostatak hrane, a također i da su velike sise vrlo snalažljive”, dodaje Björn u priopćenju instituta.

Nadalje, ornitolozi su otkrili razlikuju li "niskofrekventne" sise visoke škripe patuljastih šišmiša. Da bi to učinili, puštali su uz pomoć malih zvučnika zvukove koje ispuštaju šišmiši nakon što se probude iz hibernacije. Ptice su dragovoljno letjele na lažne škripe.

“Kod šišmiša su ti zvukovi izrazito niski, maksimalno 15 kiloherca, a za sise su, naprotiv, jako visoki, čak i iznad granice sluha koja im je prethodno snimljena. Ipak, oni reagiraju”, kaže Simers.

Otkud ovo neobično ponašanje?? Je li vjerojatno da su mađarske sise same naučile ovaj trik?? Björn vjeruje da su ga usvojili od rodbine, budući da poznaje najmanje četiri slučaja kada je takav lov zabilježen u Švedskoj i Poljskoj.

Profesor Sveučilišta u Bristolu Gareth Jones smatra da su velike sise to najvjerojatnije same naučile, “kulturna razmjena” između Poljske i Mađarske je previše nevjerojatna. “Nisam naišao ni na jednu drugu studiju koja spominje istrebljenje prezimljenih šišmiša od strane malih ptica. S obzirom na to da se sise obično hrane bićima poput gusjenica, ovo je za njih veliko postignuće”, dodaje.