Glavne bolesti kunića

Infektivni stomatitis. Virusna bolest kunića. Uglavnom su mlade životinje bolesne od 20-25 dana do 3 mjeseca starosti. Širi se kontaktom bolesnih kunića sa zdravim.

Na početku bolesti, jezik zečjeg kanalića, koji razvojem bolesti mijenja boju iz bijele u sivkastocrvenu. Na jeziku se stvaraju prilično veliki čirevi, javlja se salivacija, koja se povećava kako bolest napreduje.Bolesni zečevi češu njušku šapama, postaju letargični i apatični, često začepljeni u kavezima. Apetit kod kunića je očuvan, ali zbog bolnosti u šupljini roga malo jedu i piju te se brzo iscrpljuju. Ozbiljnost bolesti uvelike varira - od blagih do vrlo teških oblika. U lakšim oblicima kunići se oporavljaju 10-12. dana od početka bolesti, a kod težih uginu tijekom prvog tjedna.

Salivacija kod kunića često se opaža kod drugih bolesti. Za zarazni, stomatitis karakterizira razvoj drugih kliničkih znakova (ugnjetavanje, proljev, itd.).) nakon pojave salivacije, dok je kod ostalih bolesti obrnuto.Prepoznatljive značajke su karakterističan izgled jezika, pokreti žvakanja s pjeskavim zvukovima.

U slučaju infektivnog stomatitisa, bolesne kuniće treba odmah izolirati, kaveze i opremu dezinficirati.Oboljeli kunići mogu se koristiti samo u komercijalne svrhe.Ne smije im se dopustiti da se pare s drugim kunićima.

Kada se bolesni kunići nađu u kavezu zajedno s vanjskim zdravim, potrebno je liječiti oboje, i što prije, to bolje.

Potrebno je odmah poboljšati ishranu kunića.Usnu šupljinu treba isprati 0,15% otopinom kalijevog permanganata ili 2% otopinom bakrenog sulfata.Također možete ispirati usnu šupljinu otopinama penicilina ili pironida u koncentraciji 1:1000. Bijeli prah od streptocida možete staviti u usta jednom u količini od 0,2 g dva do tri dana za redom.Usnu šupljinu možete mazati masti od 170 g bijelog neutralnog petrolatuma s dodatkom 30 g lanolina, 2 g bijelog streptocida i 200 tisuća. Jedinica penicilina. Dobri rezultati postižu se jednom potkožnom injekcijom penicilina u dozi od 20-40 tisuća. Jedinična ili intramuskularna injekcija penicilina u dozi od 40 tisuća. Jedinica po 1 kg mase kunića.

Zdravi kunići, koji su prije izolacije bili bolesni u istom kavezu, radi prevencije, ulijevaju se u usta bijelog streptocida 0,1 g po glavi i presađuju u druge kaveze, a oslobođene stanice dezinficiraju 2% vrućom otopina natrijevog hidroksida ili 20% svježe gašenog vapna.

Infektivni rinitis. Sveprisutna bolest kunića uzrokovana raznim vrstama mikroba, od kojih je većina stalno u nosnoj šupljini i u normalnim uvjetima gotovo i ne pokazuje svoje štetno djelovanje. Kada zbog bilo kakvog nepovoljnog stanja ili ozljede dođe do oštećenja i upaljenja nosne sluznice, ti oportunistički mikrobi prodiru u tijelo kunića. Istodobno, njihova virulentnost naglo raste i zec se razboli. Bolesni kunići postaju izvori širenja bolesti ispuštajući te mikrobe u okoliš prilikom kihanja.

Oboljeli kunići često kihnu, šapama trljaju nos iz kojeg se luči sluzavo-gnojna tajna koja se ponekad oko nosnica suši pa ih čak i začepi, tjerajući zeca da diše na usta. Sluznica nosa je upaljena, natečena.Ako se upalni proces javlja samo u nosnoj šupljini, tada bolest postaje kronična i može trajati više od godinu dana.Opće stanje takvih zečeva malo se mijenja. Ako se proces proširi na duboko ležeće organe do pleure i pluća, zec obično ugine unutar jednog do dva mjeseca. Kod ovog teškog oblika bolesti, osim opisanih znakova, čuje se i piskanje u plućima kunića, raste tjelesna temperatura, oni postaju depresivni, slabo jedu i brzo se iscrpljuju.

Slični znakovi bolesti opaženi su kod kunića koji su oboljeli od nezaraznog rinitisa od prehlade ili izlaganja nosnoj šupljini bilo kakvim nadražujućim tvarima. Ovi oblici rinitisa razlikuju se po vrsti sekreta izlučenog iz nosne šupljine. Kod običnog nezaraznog rinitisa je serozan ili serozukozan, a kod infektivnog rinitisa je gnojan ili mukopurulentan.

Preporučljivo je odmah usmrtiti bolesne kuniće, dezinficirati kaveze za inventar, te uništiti posteljinu stajskim gnojem i ostacima hrane.

Blagi oblici rinitisa u kunića mogu se liječiti upotrebom 1% ekmonovocilina razrijeđenog u fiziološkoj otopini (1:2) primjenom 5-6 kapi dnevno u svaku nosnicu.