Gerbili: pripitomljavanje i obuka
Znajte da su gerbili dobro pripitomljeni. O tome je pisao i Alfred Brehm, poznati znanstvenik i prirodoslovac 19. stoljeća: "Gerbil se može smatrati jednim od najprikladnijih glodavaca za užitak u zatočeništvu. Postaje neobično pitoma, napušta kavez, bezbrižno trči oko stola i dopušta da je uhvate i pokupe, čak ni ne pokazujući kakvu želi ugristi. Njezine velike, ne baš izbočene oči i lijepa koža uvelike doprinose ugodnom dojmu koji ostavlja na gledatelja".
Gerbil iz vrtića "Biser Krima". Fotografija Angelina
I savršeno je pošteno. Kao primjer, reći ću vam o svom kućnom ljubimcu po imenu Leva. Istina, on (točnije, kako se na kraju ispostavilo, ona) nije bio Mongolac, već veliki gerbil, odnosno pripadao je drugoj vrsti, čiji se predstavnici rijetko drže kao kućni ljubimci. Leva mi je dat na školovanje u ranom djetinjstvu, pa se u početku morao hraniti mlijekom. Životinja je brzo rasla i bila je potpuno pitoma. Nije poznavao ćeliju i živio je u stanu kao ravnopravan član obitelji. Leva je u sofi uredila ugodno gnijezdo od komadića papira (komada tapeta otrgnutih sa zidova) i krpa. Unatoč činjenici da nam je zadavao mnogo problema i pokvario stvari (na primjer, pažljivo je grickao kabel usisavača cijelom dužinom), jednostavno ga nije bilo moguće staviti u kavez. Leva je jako dobro znao njegov nadimak, odazivao se na njega i, štoviše, čim smo ga pozvali, bez obzira gdje se trenutno nalazio i što radi. Pritrčavši, okrenuo je obraz, jer je jako volio kad bi ga izgrebali. Kad mu se obraz počešao, Lyova je blaženo zatvorio oči, a onda, potpuno izluđen od užitka, pao zatvorenih očiju na bok, pa čak i na leđa. To je za nas bila tajna njegova šarma. Kao što vidite, nije uopće teško ukrotiti bebu gerbila, puno je teže steći povjerenje u odraslu životinju. Stoga je bolje nabaviti mladu životinju.
U zaključku ovog poglavlja napominjem da je sve što sam rekao o hrčcima u vezi zdravstvene skrbi sasvim istinito za .
E.V.Kotenkova "Hrčci i gerbili"
