Dalmatinska obuka

Posljednjih godina postoji preziran odnos prema treninzima. Možda je DOSAAF obyazalovka odigrala ulogu prethodnih godina. Nekoga su uplašili ne najbolji treneri, koji se istim i primitivnim metodama bave i pastirskim psima i pudlama. Da, i sami treneri često vide svrhu psa samo u grizu - bilo da štiti domovinu, bilo da je vlasnik - i zapravo ne razumiju zašto je pas još uvijek potreban.

Nažalost, u našoj zemlji "građanski" vrste obuke i dalje se smatraju neprestižnim. Neki vlasnici misle da je beskorisno imati posla sa psom, "tako je pametna". Htio bih prigovoriti: možete zamisliti profesorova sina koji "dovoljno" osnovna škola? Što je dijete sposobnije, roditelji su više uključeni u njegovo obrazovanje.

A sada argumenti. Osim što je dresirani pas manje vjerojatno da će se izgubiti ili ga udariti auto, osim što je vama i onima oko vas puno ugodnije živjeti s takvim psom, sam pas jednostavno ima kvalitetu života. Često je vode svuda sa sobom, manje joj je dosadno sama kod kuće, život joj je bogatiji i zanimljiviji od života njezine loše odgojene braće, teško da će je se riješiti "pijan" domaćini.

I najvažniji, po mom mišljenju, argument: pas bi trebao imati mogućnosti za mentalnu aktivnost. Ona nije praščić, a njene potrebe nisu ograničene samo na hranu i maženje. Zamislite da vas, odraslu osobu, hrane, vode, vode na WC i ponekad (ili često) miluju po glavi. Izgleda kao zatvor ili bolnica, zar ne?? Protiv takvog stava buni se čak i šestogodišnje dijete.

Pa poštujmo naše Dalmatince! Pametni su, pa čak i talentirani. Za dobrog psa, želja da bude koristan je vitalna potreba. Sjetite se koliko je pas ponosan kada nosi vašu torbu ili čuva prigradsko područje! Da, i prestiž pasmine među ostalima puno više ovisi o odgoju pasa nego o uspješnosti izložbi, razumljivom samo profesionalcima.

Napominjem da se u cijelom svijetu dosta pažnje posvećuje dresuri pasa. Dalmatinci su u SAD-u neizostavni sudionici u natjecanjima u poslušnosti, agilityju i trail natjecanjima te često pobjeđuju na takvim natjecanjima. Trening natjecanja se često održavaju u sklopu izložbi monopasa. U Europi dalmatinac bez agilnosti nije dalmatinac - psi imaju sve važniju ulogu u pružanju socijalne pomoći invalidima, starijim osobama, djeci s zaostajanjem u razvoju. A samo je kod nas djelovanje kinologa fiksirano na izložbe, možda zato što smo svojedobno u tome zaostajali, a sada entuzijastično sustižemo.

Uz to, trening je dostupan svim Dalmatincima – i šampionima i kućnim ljubimcima. Vlasnici ne-izložbenih pasa imaju priliku ispuniti se i ne brinuti o njima "krivo" ocjene.

Koje vrste treninga odgovaraju Dalmatincu? Prvo, poslušnost ili OKD. Dostupan je i potreban svim psima, kako u životu tako i za posebne vrste dresura. Bogata povijest ove pasmine ostavila je Dalmatincima u naslijeđe i lovački i čuvarski instinkt. Istina, izraženi su u većoj ili manjoj mjeri, na različite načine, čak i među leglima. Saznajte prirodne sklonosti vašeg šteneta. Baš kao i ljudi, psi vole raditi ono što najbolje rade.

Gotovo svi Dalmatinci "ispada" agilnost. Čini se da je ova vrsta treninga posebno stvorena za našu pasminu. Isplati se jednom doći na stranicu, a Dalmatinac će vas zaraziti svojim uzbuđenjem i oduševljenjem. Ovo je sjajna prilika da izgubite energiju u kratkom vremenu, napumpate mišiće, uzbudljiv, spektakularan sport s velikom budućnošću. Osim toga, agility je hobi za cijeli život. Psi obično nastupaju na međunarodnim natjecanjima nakon 6 godina - uostalom, glavna tajna agilnosti nije u sposobnosti skakanja, već u besprijekornoj poslušnosti, međusobnom razumijevanju osobe i psa iz poluriječi - uostalom, sekunde se broje!

A možete početi trenirati sa 6 mjeseci, agility oprema je sigurna i nije traumatična. Jedan od mojih štenaca, Bagration iz Snegov Sibiri, završio je tečaj agilityja sa 9 mjeseci iz prvog pokušaja, uključujući meki tunel i skok s kotača.

Natjecanja u praćenju su vrlo česta u Sjedinjenim Državama, gdje Dalmatinci uspješno sudjeluju, jer gonič nastoji pratiti trag. Istina, u Sjedinjenim Državama istražna obuka nije povezana s pritvorom. Imamo najbolju obuku za program pasa za spašavanje, isto je izravno navedeno u najnovijem standardu pasmine. Da, i u životu će vam ova vještina više puta dobro doći. A njuh i sposobnost traženja Dalmatinaca su izvrsni. Moja kuja Anais Olsi pronašla je ključeve izgubljene u šumi nakon 8 sati. Njezina kći Nice pratila je stražnji trag gotovo sat vremena (a ne moj) i pronašla izgubljenu uzicu. Ali crnogorična šuma, čak i među lovcima, smatra se preteškom za goniče, jer iglice prekidaju druge mirise. I oba psa nisu imala posebnu obuku.

Lovački instinkt također je dobro razvijen kod mnogih Dalmatinaca, pa bi vještim pristupom bili dobri lovci i na zvijer i na pticu.Čuvarski instinkt također je dobro očuvan kod većine Dalmatinaca. U uvodu američkog standarda Dalmatincu su posvećene sljedeće riječi: "ovo mirno stvorenje je idealan čuvar koji je dobro upućen kada laje iz zabave, a kada je na poslu. S pozvanim gostima vrlo je ljubazan, ali ako je potrebno, uvijek je spreman zaštititi vlasnika i dati dužnu odbojnost neprijatelju - ovo je osjetljiv i pouzdan čuvar".