Povijest dalmatinskog
Odakle je došao dalmatinski? Tko su njegovi preci? Postoji mnogo teorija. Prema jednoj od njih, Dalmacija, na jadranskoj obali, smatra se najčešćom domovinom Dalmatinaca, a istarski pointer mramornog psa su preci.
Freske s prvim slikama predaka današnjeg Dalmatinca iz 1360. godine nalaze se u crkvi Santa Maria Novella u Firenci."Psi Gospodnji", kako su ih zvali u Engleskoj za vrijeme Cromwella, bili su simboli rimske crkve. Britanski muzej posjeduje letke, freske, grafike sa slikama Dalmatinaca.
Engleska se s pravom može smatrati drugom domovinom Dalmatinca. Uz luksuzne predmete i umjetnička djela, ove pse su engleski putnici donijeli na kontinent prije više od 400 godina. Psi boje hermelina postali su ukras kuća i veličanstvenih izleta aristokrata Ibogachija. Već prije tri stoljeća Dalmatinci su pratili kočije i bili su pozvani"zaprežni psi". U to vrijeme često se moglo vidjeti ove ljepotice kako trče ispod vučne šipke, između konja.
Britanci su posebno odabrali i dresirali štence dalmatinske 4-6 mjeseci za pratnju posade, za to su bili vezani za prednju osovinu posade pored odraslih pasa. Takav ozbiljan test otkrio je najizdržljivije štence, pomogao im da se naviknu na starije i iskusnije rođake. Dalmatinci su lijepi, elegantni psi nisu bili samo simbol luksuznog bogatstva, već i pouzdan čuvar na dugim putovanjima. Štitili su posade od napada razbojnika i divljih životinja. Zato su na tadašnjim slikama udalmatinci kratko podšišani uši, budući da su duge viseće bile previše ranjive u tučnjavi. Još jedan "profesija" dalmatinski vatrogasac. Na ulicama engleskih gradova mogao se vidjeti zanimljiv spektakl - jurili Dalmatinci glasnim lavežom pozivali su prolaznike i ekipe da ustupe mjesto vatrogasnim vagonima koji su se približavali. Tijekom požara Dalmatinci su spasili mnoge ljudske živote. U Sjedinjenim Državama još uvijek se pamte i poštuju herojski pas po imenu Sparky, koji je postao simbol hrabrosti i nesebičnosti. Sparky u vatrogasnoj kacigi prikazan je na amblemima mnogih jedinica, u Vatrogasnom muzeju, njegov lik uzdiže se na najčasnijem mjestu.
Zahvaljujući svom blistavom izgledu i živahnom temperamentu, Dalmatinac je postao cirkusant, često nastupajući u društvu klaunova. Ujedno je karlekinskom outfitu dodana i crvena luckasta kapa koja je Dalmatincu dala još vedriji izgled. Često je bio miljenik javnosti i posjećenik plakata.
Ali, nažalost, prošli su dani veličanstvenih jahanja i vatrenih kola, a Dalmatinac kao da je ostao bez posla. Brojnost pasmine počela je opadati.
S vremenom je dalmatinac, zahvaljujući svom dobrom raspoloženju i sposobnosti druženja s ljudima, dobio novu ulogu psa pratioca. Na popisu najpopularnijih pasmina za obitelj, zauzeo je jedno od prvih mjesta. Klubovi pasmina počeli su se pojavljivati u Europi i Americi (u Engleskoj 1890. u SAD-u 1905.). Povijest ovih pasa u Sjedinjenim Državama seže u vrijeme vladavine prvog predsjednika Georgea Washingtona, koji je volio i uzgajao Dalmatince. Smatrao ih je utjelovljenjem ljepote, milosti, inteligencije i plemenitosti.
Popularnost pasmine nevjerojatno je porasla nakon pojave knjige Doddyja Smitha "101 dalmatinac" godine 1956. godine. Tri godine kasnije, majstor animacije Walt Disney stvorio je crtani film prema knjizi D. Smith, koji je uspješno proputovao svijet. Milijuni odraslih i djece zaljubili su se u glavne likove crtića - Dalmatince Ponga, Perditu i njihove šarmantne klince. Diljem svijeta rasplamsao se nezapamćen interes za pjegavim psima. Prema podacima Američkog kinološkog saveza, broj prodanih štenaca dalmatinskih pasa porastao je sa 700 na 5000 godišnje.
Tijekom Drugoga svjetskog rata Dalmatinci nisu patrolirali i stražarili, čuvali su civilne i vojne objekte. Čak poznat "pilot"-Dalmatinac, koji je sa svojim gospodarem napravio 38 naleta nad njemačkim teritorijom, ranjen je i nagrađen od strane britanske vlade.
Nakon toga, ovaj herojski dalmatinac postao je predak populacije ovih pasa u Japanu.
Svuda okolo pjegavo. Mrlje? Ovo je super ako volite Dalmatince koliko i sedmogodišnju Lauren Gordon iz Kalifornije. Laurenina fascinacija Dalmatincima učinila ju je kolekcionarkom pjegavih pasa svih oblika i veličina, a crni i bijeli grašak vidljiv je u svakom kutku njezine spavaće sobe, uključujući odjeću, posuđe i sve što je potrebno.
