Tuberkuloza

Tuberkuloza - zarazna, kronična bolest domaćih životinja, divljih životinja i . Osjetljiva na tuberkulozu saiga, los, divlje svinje, mink, , , . Zaraze se kontaktom u šumi ili na pašnjaku s domaćim životinjama s tuberkulozom.

Patogen bolesti divljih životinja, kao i domaćih životinja, su mikobakterije tuberkuloze goveda, rijetko otkrivaju vrstu mikobakterija ptica i ljudi. To su mali (1,5-5 mikrona dužine i 0,2-0,5 mikrona debljine) tanki, ponekad dugi štapići koji hranom ulaze u tijelo životinje i uzrokuju oštećenja pluća, jetre, slezene, bubrega, te kod divljih svinja i skeleta. mišića. Na mjestu prodiranja bakterija pojavljuje se tuberkul - tuberkul, otuda i naziv bolesti - tuberkuloza.

Infekcija divljih životinja javlja se u područjima gdje su paše i pašu domaće životinje s tuberkulozom. Sputumom iz pluća i izmetom izlučuju bakterije tuberkuloze u vanjski okoliš (na pašnjaku, u polju, u šumi, na farmama, u izolatorima tuberkuloze). Izvor zaraze divljih životinja mogu biti leševi divljih svinja, golubovi i fazani zaraženi tuberkulozom. Zaraza divljih životinja u prirodnim uvjetima događa se uglavnom pri jedenju hrane kontaminirane bakterijama tuberkuloze. Divlje životinje su predisponirane na tuberkulozu u zvjerinjacima. Minke su vrlo osjetljive na tuberkulozu kod ljudi.

Životinje koje boluju od tuberkuloze su mršave. Zaostaju za stadom, ljeti više leže u hladu, često upadaju u oči ljudima. Kada su zahvaćena pluća, sluz teče iz nosnica. Kod takvih životinja oči tonu u orbite. Makloke kostiju zdjelice i trnoviti nastavci kralježaka grebena oštro strše. Tijelo uglasto, nije zaobljeno.

Prije svega, primjetno je oštro iscrpljivanje leša. Koža suha, neelastična. U potkožnom tkivu nema masnog tkiva, trnasti nastavci kralježaka oštro strše. Na obdukciji kod divljih svinja, u skeletnim mišićima nalaze se višestruka tuberkulozna žarišta u obliku kalcificiranih tuberkula hrskavih pod nožem. Tuberkulozna žarišta različitih veličina nalaze se u plućima i na kosto-pulmonalnoj pleuri. Tuberkuli se također nalaze u slezeni. Slezena bolesnih životinja je kvrgava, uvećana, guste konzistencije, na njenom presjeku su vidljiva žućkasto-sivkasta žarišta s bijelim mrljama vapnene soli, oko žarišta je intenzivno razvijeno vezivno tkivo. Oštećenje jetre češće je kod fazana, rjeđe kod golubova (P. 3. Potapenko): deformiran je, brežuljkast, na njegovoj površini oštro strše velika žućkasto-siva brda; na presjeku su jasno vidljiva kalcificirana područja. Kod svinja se ne nalaze promjene u crijevima, a kod fazana nalaze se tuberkule u stijenkama crijeva i u slezeni. Kod svinja su često zahvaćeni limfni čvorovi (medijastinalni i bronhijalni), u losova su nađene tuberkulozna lezije u plućima i bronhijalnim limfnim čvorovima (B. F. Litvinov, 1970.).

Tuberkuloza

Kochov štapić (Mycobacterium tuberculosis) - uzročnik tuberkuloze

U razmazima iz tuberkuloznih žarišta pluća nalaze se štapići obojeni prema Ziehl-Neelsenu.

Dijagnoza ustanovljen patoanatomskim promjenama, vrlo tipičnim za tuberkulozu kod životinja. Karakterizira ih činjenica da tuberkuli-tuberkuli u osnovi sadrže epiteloidne stanice i stanice vezivnog tkiva, a između niti ima mnogo mrtvih nodula, u čijem središtu se nalazi masa naslaga vapna u obliku malih bijelih inkluzija. Istodobno, treba imati na umu da će s tuberkuloznim lezijama pojedinih organa i sustava zasigurno biti pogođeni limfni čvorovi povezani s njima. U njima se nalaze i tuberkuli srasli s okolnim tkivom, a na rezu su vidljive nataložene vapnene soli.

Ehinokokne lezije često se javljaju u plućima, jetri, slezeni i bubrezima divljih životinja. Okruženi su debelom vezivnom čahurom i lako se ljušte iz gnijezda. Istodobno, regionalni limfni čvorovi ne prolaze kroz promjene. Ponekad se u pojedinim dijelovima tijela i u parenhimskim organima životinja koje su preživjele od ozljede nađu gnojne upale, često okružene vezivnom čahurom, unutar koje se nalazi bijeli ili bijelo-zelenkasto-prljavi gnoj, t. e. ovisno o tome koji su se mikrobi mogli uvesti s lovnim nabojem. Ponekad se oko takve ozljede razvijaju tvorbe vezivnog tkiva sivo-ružičaste ili ružičasto-žućkaste boje, guste na dodir. U tom slučaju limfni čvorovi mogu biti povećani, gusti, ponekad sočni, t. e. iz njihova reza istječe zamućena tekućina - limfa, ali u njima nema karakterističnih tuberkula za tuberkulozu. Na mjestima rane nalaze se priraslice parijetalne pleure i peritoneuma sa susjednim organima.

Za potvrdu dijagnoze potrebno je materijal poslati u veterinarski laboratorij. U laboratoriju pri obradi materijala preporučamo pripremiti 10-20 razmaza sa oboljelih mjesta, bojati ih po Ziehl-Neelsenu, zatim inokulirati na Gelbergov ili Petragnanijev medij, zaraziti pokusnog zamorca (zeca) i pratiti ih u skladu s uz prihvaćenu metodologiju mikrobiološkog istraživanja.

Osnovne mjere kontrole - to je da se spriječi unošenje tuberkuloznih leševa životinja i ptica u prirodu. Ne dopustiti divljim sisavcima i pticama, kao i domaćim pticama, da uđu na teritorij prostorija za izolaciju za životinje s tuberkulozom. Nemojte hraniti životinje leševima palih životinja od tuberkuloze. Životinje koje zaostaju za stadom ili upadaju u oči lovcima i energično ne odlaze treba ustrijeliti i pažljivo pregledati na obdukciji. Obdukciju i sve promjene uočene na organima i sustavima leša treba obaviti veterinar.

Literatura: Goreglyad X. S. Bolesti divljih životinja. Mn., "Znanost i tehnologija", 1971. 304 s. s ilustracijom.

Tuberkuloza vodozemaca