Urolitijaza u dalmatinaca

Veterinari to znaju od 1916. godine dalmatinski ima pasminsku predispoziciju za stvaranje mokraćnih kamenaca određene vrste. S ovom obilježjem Dalmatinaca upoznaju se učenici veterinarskih škola diljem svijeta, a posljednjih 80 godina u veterinarskim udžbenicima i časopisima objavljuju se članci o urolitijazi kod Dalmatinaca. Posljednjih godina istraživanja su provedena u dva specijalizirana urološka centra u Sjedinjenim Državama:
Urološki centar prof. Carl Osborne s Veterinarske škole Sveučilišta u Minnesoti-
Urološki centar prof. Geralda Lyncha na Veterinarskoj školi Kalifornijskog državnog sveučilišta.

Američki dalmatinski klub ima istraživačku grupu koja proučava urolitijazu, seminare za kinologe i uzgajivače.

U našoj zemlji, gdje su se Dalmatinci pojavili sasvim nedavno, nedostaju informacije o ovom problemu, nema stručnih publikacija na ruskom. U veterinarskim obrazovnim ustanovama u Rusiji, tradicionalno se pažnja posvećuje samo domaćim životinjama.

Ruski dalmatinski vlasnici su prvi put saznali za ovu predispoziciju pasmine zahvaljujući posebnom poglavlju u knjizi I. Petrakova "moj omiljeni dalmatinac". Stoga se čini prikladnim svim uzgajivačima i ljubiteljima pasmine skrenuti pozornost na pregled najnovijih materijala Američkog dalmatinskog kluba posvećen urolitijazi. Također preporučujemo da ovaj pregled odnesete svom veterinaru.

Pasmina predispozicija Dalmatinaca na urolitijazu. Za početak, žurimo uvjeriti sve zainteresirane ljubitelje pasmine: predispozicija Dalmatinaca za urolitijazu ne znači neizbježnost bolesti, a još više inferiornost pasmine. Metaboličke značajke Dalmatinca koje uzrokuju urolitijazu slične su metabolizmu ljudi i nekih čovjekolikih majmuna – a kao što ne oboli svaka osoba od urolitijaze, tako se kod svakog Dalmatinca ne razvije kamenac. A među svim pasminama pasa dalmatinci su daleko od prvog mjesta po urolitijazi.

Vrste kamenja. Kamenje se formira kod pasa različitih pasmina, različitog mineralnog sastava i nastaje iz različitih razloga. Struvitni kamenci su najčešći među svim pasminama pasa "zarazna" kamenje (63%). Na drugom mjestu su kalcijevi oksalati, a samo 6% kamenaca je uratno, a nalazi se uglavnom u Dalmatinaca.

Čini se da dalmatinskoj jetri nedostaje jedan od enzima. Stoga, tijekom metabolizma posebne vrste proteina - purina - dolazi do pojačanog oslobađanja mokraćne kiseline iz čijih kristala mogu nastati kamenci. Značajke metabolizma i prehrane ukupno daju tzv "nestabilna mokraća". Nestabilan urin nastaje pod utjecajem mnogih čimbenika: abnormalnog pH urina, prezasićenosti urina, prisutnosti komponenti koje stvaraju kristale u mokraći, abnormalne temperature urina itd.

Prema rezultatima 15-godišnjeg istraživanja na 3000 Dalmatinaca oboljelih od urolitijaze, purinski kamenci pronađeni su u 94% slučajeva (a samo u 1% slučajeva - "zarazna" struvitno kamenje). Od toga je 83% kamenaca u Dalmatinaca sastavljeno od urata amonske kiseline, na drugom mjestu - kamenaca iz mokraćne kiseline, na trećem - kamenaca od natrijevog urata. Od 1991. Dalmatinci imaju dijagnozu ksantinskih kamenaca (1%), vrste purinskih kamenaca nastalih predoziranjem alopurinolom. Jezgru takvog kamenja čine urati okruženi slojevima ksantina. Nažalost, ksantin se ne može odrediti konvencionalnim laboratorijskim metodama, pa se i u SAD-u ksantin određuje samo u jednom specijaliziranom centru. Što je još važnije, ksantinski kamenci se ne mogu otopiti lijekovima i mogu se ukloniti samo kirurški. Možda se slučajevi neuspješnog liječenja lijekovima objašnjavaju upravo ksantinskom ljuskom uratnih kamenaca.

No, srećom, kao što je već spomenuto, 83% kamenaca u Dalmatinaca sastavljeno je od amonijevog urata i prilično je podložno otapanju uz pomoć antiuratnih lijekova. Ti kamenci imaju glatki, zaobljeni oblik, pa zbog toga pas ponekad uspije i sam ukloniti kamenje (12,3% slučajeva), ili se pomoću alata može gurnuti natrag u mjehur.

Kao i kod drugih pasmina pasa, i kod dalmatinaca se mogu razviti struvitni kamenci kao posljedica urinarnih infekcija. Istina, struvit nastaje najčešće u alkalnom urinu s pH > 7.0 (ovo vjerojatno objašnjava rijetkost takvih kamenaca kod Dalmatinaca, s njihovom urođenom sklonošću kiselijoj mokraći). Urinarne infekcije najčešće uzrokuju tri vrste bakterija: E.coli, Staphylococcus i Proteus. Od ove tri vrste E.coli je najčešća, ali ne uzrokuje kamence. Međutim, stafilokoki i Proteus uzrokuju stvaranje kamenca ako pH urina dosegne 7.8 - 7 (prikaz, stručni).9. Infekcija mokraćnog sustava ne stvara uratne kamence (često kod Dalmatinaca), ali obrnuto, prisutnost uratnih kamenaca može uzrokovati sekundarne infekcije mokraćnog sustava koje prije nisu postojale, a infekcija, pak, može zakomplicirati dijagnozu.

Lokalizacija kamenja. Mokraćni kamenci kod pasa mogu se formirati ili u gornjim mokraćnim kanalima (bubrezi, ureteri) ili u donjem mokraćnom sustavu (mjehur, uretra). Prema podacima prikupljenim tijekom 15 godina promatranja, kod 97,3% Dalmatinaca kamenci su pronađeni u donjim dijelovima, gdje je njihovo liječenje puno lakše i uspješnije od liječenja bubrežnih kamenaca. Da, i dobrobit psa u ovom slučaju je puno bolja. Pa čak i u slučaju neizbježnosti kirurške intervencije, za razliku od operacija bubrega koje zahtijevaju jedinstvenu opremu, iskusne kirurge i vezane su za "velik", skupa operacija, operacija mokraćnog mjehura se odnosi na "mali" operacije i po složenosti je usporediva s uklanjanjem upala slijepog crijeva kod ljudi.