Gušavost
Gušavost (Struma) je kronična bolest praćena povećanjem štitnjače neupalne prirode. Može biti endemičan (po geografskom zoniranju) ili sporadičan. Prema morfološkim značajkama dijeli se na difuznu, nodularnu ili mješovitu. Guša se dijagnosticira sa smanjenom aktivnošću (hipotireoza), bez poremećaja proizvodnje hormona (eutireoza) i s povećanom proizvodnjom hormona (tireotoksikoza). Sve vrste životinja i ptica su osjetljive na bolest. Posebno su osjetljivi mladi. Bolest je najčešće endemska.
Bolest se najčešće bilježi u dubinama kontinenata, visokih planina, uz riječne slivove i na područjima s podzolastim tlima diljem svijeta.
Etiologija
Glavni uzrok disfunkcije štitnjače je nedovoljan unos elementa joda u tijelo. Najčešće se to događa u onim područjima gdje je sadržaj joda u tlu ispod 0,1 mg/kg, a u vodi za piće ispod 10 µg/kg.
Proces se pogoršava kada, istovremeno s nedostatkom joda, postoji manjak kobalta i molibdena, te višak mangana.
Masovna manifestacija gušavosti javlja se i kod monotonog hranjenja (žitne jednogodišnje trave). Guša se javlja i kod nenormalnog jedenja hrane koja sadrži tiocijanite (kupus, repica, repa, repa).
Sekundarni nedostatak joda uzrokovan je nedostatkom karotena i vitamina C u hrani za životinje.
Nastanku bolesti pridonosi i povećanje elemenata u hrani koji inhibiraju apsorpciju joda (kalcij, magnezij, olovo, stroncij, brom).
Kod produljenog nedostatka joda dolazi do poremećaja sinteze hormona štitnjače i povećanja oslobađanja hormona koji stimulira štitnjaču iz hipofize, što uzrokuje hiperplaziju štitnjače. S vremenom dolazi do proliferacije vezivnog tkiva i istodobne atrofije žljezdanih stanica.
Nedovoljna količina hormona štitnjače dovodi do kršenja metabolizma ugljikohidrata, proteina, masti i minerala.
Simptomi
Endemska gušavost očituje se povećanjem vrata životinje u predjelu štitnjače. Istodobno, kod odraslih životinja ovo stanje je slabo izraženo, ali kod mladih životinja, patologija se očituje snažnije.
U žarištima nedostatka joda, životinje su male s niskom produktivnošću i velikom količinom letargije i neplodnosti u stadu. Pobačaji i mrtvorođenost nisu rijetkost.
Simptomi hipotireoze očituju se miksedemom i enoftalmusom, kao i simptomi bradikardije. Hipertireoza se očituje ispupčenjem.
Kod goveda dolazi do narušavanja elastičnosti kože i prekomjernog obraštanja glave dlakom (šiške, griva). Kod krava, smanjenje produktivnosti, retencija posteljice, subinvolucija genitalnih organa, letargija, folikularne ciste, hipofunkcija jajnika.
Telad se rađaju s manjom tjelesnom masom, s ćelavim dijelovima kože ili bez kože. Štitnjača je jako povećana.
Kod odraslih ovaca i koza, povećanje štitnjače se opaža čak i bez palpacije. U predjelu vrata, kao i na leđima i podlaku, životinje ćelaviti.
U svinja se bilježi prekomjerni rast, smanjenje broja potomaka, mrtvorođenost, pobačaji. Rođena prasad umire u prvim satima života. Vrat i udovi su im skraćeni, tijelo je cijanotično.
Kod pasa se palpacijom u donjem dijelu vrata utvrđuje povećana štitnjača. Povećanje može biti s jedne ili obje strane. Žlijezda guste konzistencije, malo pokretna, bezbolna.
Ptice pokazuju gubitak produktivnosti, perje je nabrano, suho, loša proizvodnja jaja i valivost mladih, kao i veliki otpad.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja procjenom biogeokemijskih podataka te endemičnošću procesa i kliničkom slikom.
Stanje štitnjače procjenjuje se pokazateljima razine T3, T4, SBP u životinjskom krvnom serumu.
U diferencijalnoj dijagnozi treba uzeti u obzir da se bolest često javlja u pozadini nedostatka drugih makro i mikroelemenata u tijelu.
Kod starijih životinja, osobito pasa, gušu treba razlikovati od tumora štitnjače. U tumorskim procesima njegove granice nisu jasne, a u punktatu se otkrivaju atipični elementi.
Liječenje
Unutar hrane se daje kalijev jodid, tijek liječenja je 1 mjesec. U slučaju nedostatka hormona, kompenzacijska hormonska terapija (tireoidin itd.).).
Za stalnu konzumaciju goveda, sitna stoka koristi jodiranu sol u obliku lezunta. Za svinje, konje, perad koristi se jodirana sol pomiješana s hranom.
Za pse se koriste tablete kalijevog jodida i jodirana sol.
Ako u hrani postoje elementi koji sprječavaju apsorpciju joda, doza lijeka se udvostručuje.
Ako je neophodna hemitireoidektomija, propisuje se doživotna nadomjesna terapija.
Prevencija
Prilikom sastavljanja prehrane za farmske životinje i perad provode strogo doziranje i normiranje mikro i makro elemenata, uzimajući u obzir regionalne karakteristike farmi. U prehranu se dodaju premiksi, pripremljeni prema jasno reguliranoj recepturi na temelju laboratorijskih pretraga.
U područjima gdje se gušavost javlja u pozadini drugih nedostataka minerala, u prehranu se sustavno uvode polimineralni preljevi, koji se primjećuju u nedostatku.
Dnevne preventivne doze dodataka variraju ovisno o prirodnim i klimatskim zonama i variraju, na primjer, za goveda od 1,5 do 8 mg joda, stoga se pri normalizaciji prehrane svaki element mora uzeti u obzir na temelju laboratorijskih studija hrane i vode.
