Bolesti mokraćnog sustava: glavni aspekti prevencije i liječenja pasa i mačaka

Promijenjeno (nenormalno) mokrenje. Odmah je potrebno rezervirati da izraz "promijenjeno (patološko) mokrenje" ne postoji u službenoj veterinarskoj medicini. Ovaj koncept se može koristiti samo, da tako kažem, na razini kućanstva.
Tome se mogu pripisati bilo kakve promjene u mokrenju životinje: otežano ili bolno, često ili rijetko (osobito izostanak stvaranja mokraće), kao i promjena boje i/ili mirisa samog urina. Bilo koja od navedenih odstupanja (a još više kombinacija više njih) razlog su posjeta veterinarskoj ambulanti, jer mogu biti simptomi ozbiljne bolesti mokraćnog sustava.

Mokraćni sustav uključuje bubrege, mokraćovode, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev (uretru). A budući da se bolesti jednog od organa ovog sustava (osobito upalne) često šire na susjedne strukture, preporučljivo je razmotriti ih kao cjelinu.

Najveća opasnost za zdravlje (a često i za život) među patologijama mokraćnog sustava je bolest bubrega. Činjenica je da se do određene točke (kada je, u pravilu, patološki proces otišao jako daleko, a Borjomi prekasno za piće), većina nefropatija se ne manifestira klinički. Bubrege, kao nijedan drugi organ, karakterizira asimptomatski tijek većine bolesti. Vlasnici primjećuju samo blagi pad apetita, aktivnosti i intenzivniji gubitak dlake (kod starijih životinja to se najčešće pripisuje promjenama u dobi).

Čudno, ali sami bubrezi su "krivi" za to, jer ti mali, ali vitalni organi imaju ogromne kompenzacijske sposobnosti čak iu pozadini ozbiljnog oštećenja njihovih tkiva i struktura. U zdrave životinje normalna aktivnost nefrona (nefron je strukturna i funkcionalna jedinica bubrega) je od 12 do 25%, da tako kažemo, maksimalne "snage". Stoga, kada dođe do smanjenja učinkovitosti rada ili smrti jednog nefrona, tada se njegove "dužnosti" prenose na druge, a taj proces ne utječe na funkcioniranje bubrega u cjelini. Dugo vremena, čak i uz krvni test, odstupanja od norme se ne primjećuju. Prije nego što se sve promjene pojave u testovima urina. A upravo je analiza urina u nefrologiji i urologiji od ključne važnosti preliminarni dijagnoza skrivenih bolesti mokraćnog sustava.

Naravno, gore navedeno ne vrijedi za akutne ili kronične bolesti, u završnoj fazi, kada bubrezi prestanu obavljati brojne izlučne i endokrine funkcije koje su im dodijeljene.

Dakle, tko je u opasnosti?? Prema zapažanjima u našem Nefrološkom centru i podacima svjetske literature, patologije mokraćnog sustava višestruko su češće u mačaka nego u pasa, te stoga upravo mačke zahtijevaju posebnu pozornost. Upravo su razne bolesti bubrega najčešći uzrok eutanazije ili uginuća mačaka koje nisu dostigle fiziološku starost. Koji je razlog ovakvoj situaciji? Prije svega, treba napomenuti da široko rasprostranjeno mišljenje da je gotova (osobito suha) hrana "kriva" za bolesti mokraćnog sustava nema osnova. Znanstvene studije su uvjerljivo dokazale upravo suprotno: neuravnoteženo hranjenje životinja "sa stola" može dovesti do nedostatka nekih hranjivih tvari, a ponekad i gore, do viška drugih. A upravo takva neuravnotežena prehrana može biti uzrok (npr. nedostatak aminokiseline triptofana uvijek dovodi do razvoja dilatacijske kardiomiopatije kod mačaka) ili pogoršati tijek mnogih ozbiljnih bolesti, pa tako i mokraćnog sustava. Ali kako, pitate me, prije su naši preci svoje repato domaćinstvo hranili samo od stola i živjeli sretno do kraja života? Što se tiče sreće – sasvim je moguće. Ali što se tiče dugovječnosti, i u davna vremena i općenito, još ne tako davna vremena, stvari nisu bile baš dobre. Očekivano trajanje života mačaka bilo je vrlo kratko i u prosjeku je iznosilo 3-5 godina. A većina mačića ovaj put uopće nije živjela do šest mjeseci. I dva - mačka s izlazom na ulicu koja se redovito hrani miševima. Naime, ova vrlo nepredstavljiva životinja nezaobilazan je izvor svih potrebnih hranjivih tvari i biološki aktivnih tvari i vitamina (od kojih je značajan dio u crijevima) za zdrave mačke. Dakle, ili na polja za hvatanje ekološki prihvatljivih glodavaca, ili u trgovinu za kućne ljubimce po profesionalnu hranu! A kod pripreme dijetalne hrane za već oboljele životinje (osobito u slučaju kroničnog tijeka bolesti) koje imaju posebne potrebe, kako u pogledu kvalitete tako iu sastavu prehrane, nemoguće je bez pomoći suvremene veterinarske ishrana. Većina modernih dijetetskih proizvoda (čiji su stvaranje ponekad potrebne godinama) formulirani su na način da istovremeno hrane životinju i liječe je. Među veterinarima je općepriznato da je dijetoterapija sastavni dio liječenja kroničnih bolesti mokraćnog sustava i omogućuje pacijentu da godinama produljuje aktivan život.

Pravi razlog zašto mačke pate od bolesti bubrega puno češće od pasa je najvjerojatnije nešto drugo. A kako znanstvenici sugeriraju, leži u činjenici da je većina mačaka (osobito onih koje se drže u skupinama u kojima postoji stalna izmjena mikroflore između životinja) u ovom ili onom stupnju prijenosnici raznih virusnih infekcija. A virusi jesu neizravno krivac za većinu bolesti bubrega kod mačaka. Kako se to događa?

Roman Leonard, voditelj Centra za veterinarsku nefrologiju i urogiju

Kako virusi utječu na tijelo?

Je li urolitijaza tako strašna??

Grinje trave, piroplazmoza i bolesti bubrega