Laparoskopija u domaćoj veterinarskoj medicini. Biti ili ne biti?

Od početka malo o povijesti problema. A sve je počelo na samom početku dvadesetog stoljeća, u Rusiji.

Godine 1901. poznati ruski opstetričar-ginekolog dr. Ott prvi je koristio endoskopski pregled trbušne šupljine pomoću frontalnog reflektora, električne svjetiljke i zrcala umetnutog kroz inciziju forniksa tijekom vaginalne abdominotomije.

Iste godine, nekoliko mjeseci kasnije, obavljen je i prvi endoskopski pregled trbušne šupljine optičkim instrumentom. Profesor Kelling iz Dresdena na 73. sastanku Društva njemačkih prirodoslovaca i liječnika 23. rujna 1901. izvijestio o gastroskopiji, ezofagoskopiji i endoskopskom pregledu trbušnih organa kod životinja (kod njega naziva keloskopija). Sljedeće godine izvješće je u cijelosti objavljeno u časopisu "Munchener Medizinische Wochenschrift". Na kraju članka autor govori o keloskopiji i spominje demonstraciju na sastanku psa u kojoj je svojom metodom pregledao trbušne organe.

Vjerojatno će čitatelj koji nije upoznat s ovim problemom reći da je sada Rusija, ako ne trendseter, onda barem jedan od lidera u području primjene krute endoskopije u humanitarnoj i veterinarskoj medicini. Nažalost, to nije tako. Dok se u humanitarnoj medicini dogodio veliki iskorak u posljednjih 20 godina, u veterinarskoj medicini ova metoda liječenja i dijagnostike ne samo da se praktički ne koristi, nego nije ni uključena u programe edukacije veterinara. Situacija je i više nego čudna, budući da je sva edukacija domaćih doktora humane medicine provedena na životinjama, sve nove metode u ovom području namijenjene ljudima testirane su i na životinjama. A sada imamo situaciju da je puno lakše napraviti dijagnostičku laparotomiju za životinju nego dijagnostičku laparoskopiju, iako su sve prednosti ove metode očite: samo 3-4 punkcije promjera od 3 mm do 1 cm (tj. minimalna invazivnost, što znači manje postoperativnih komplikacija, postoperativno razdoblje je 2-3 dana), cijeli tijek operacije se može prikazati na monitoru, uz korištenje posebne optike moguće je postići povećanje slike do 80 puta, cijeli tijek operacije može se dokumentirati na video vrpci (što je važno u slučaju složene patologije, tijekom treninga ili kada je vlasnik životinje nezadovoljan tretmanom i ide na sud). Posebno je važno koristiti ovu metodu kada postoji zabrinutost da životinja možda neće preživjeti veliku kiruršku traumu.

Sada se u velikim gradovima Rusije uvodi program sterilizacije pasa i mačaka lutalica. Endoskopskim uklanjanjem genitalnih organa koji leže u trbušnoj šupljini značajno bi se smanjilo postoperativno razdoblje, što bi u konačnici uštedjelo na sredstvima namijenjenim za ovaj program, a što je bitno da bi se ova oprema mogla koristiti u liječenju i dijagnostici svojih domaćih kolega, a time i omogućilo bi još brži povrat ove tehnike. Tako dolazimo do ekonomske strane problema. Valja napomenuti da ova oprema nije jeftina (minimalni set košta oko 9.000 američkih dolara), ali uz odgovarajuću ekonomsku opravdanost brzo će početi donositi profit.

Nadam se da će barem 100 godina nakon uspješnog iskustva dr. Otta, veterinari u Rusiji konačno aktivnije primjenjivati ​​najbolje prakse svojih inozemnih kolega - u Europi i Sjevernoj Americi, gdje je mala invazivna kirurgija čvrsto zauzela svoje mjesto u terapiji životinjama, o čemu svjedoče strane publikacije i govori stranih kolega na seminarima i predavanjima, koja se ponekad održavaju i kod nas.

Zakon Republike Moldavije "O veterinarskim i sanitarnim djelatnostima" (19.10.2007) Paraziti životinjaKardiovaskularni sustav životinja: srce i krvne žile Izdavanje veterinarske potvrde za prijevoz konja Trihineloza (Trichinella spiralis)